Pojava korona virusa svima nam je poremetila planove koje smo si možda zacrtali na početku godine. To su posebno osjetili sportaši i sportske udruge među kojima su i Ludbreške mažoretkinje i Twirling klub Ludbreg.
Zabranom okupljanja na javnim mjestima izgubili su priliku za zajedničke treninge koji su im prijeko potrebni, a prolongirana je i sezona natjecanja sve dok se situacija ne razriješi. Mažoretkinjama, twirlingašima i twirlingašicama stoga nije preostalo ništa drugo nego održavati formu individualnim treningom kod kuće.
– Nema zajedničkih treninga. Naši treneri trude se održavati komunikaciju s članovima online. Tihana i Tihomir osmislili su vježbe koje im prosljeđuju, međutim znate kako to često funkcionira, ako nema trenera često se te vježbe ni ne provode. A ako nema neke konstante u treninzima onda to više nije to. – kaže nam predsjednica Ludbreških mažoretkinja i Twirling cluba Ludbreg Mirjana Pavičić.
Stoga ih, nakon što se popravi epidemiološka situacija i Hrvatska se vrati u „normalu“, čeka puno rada. – Kad se smiri situacija s korona virusom čeka nas minimalno 2 mjeseca treninga samo kako bismo nadoknadili izgubljeno i kako bi se djeca vratila u formu. Starijim ekipama neće trebati toliko, ali onim mlađim vjerojatno hoće. Međutim javlja nam se i problem članova. Ove godine imamo dosta maturantica i pitanje je hoće li one nastaviti druženje s nama. – dodaje Mirjana Pavičić.
Zbog toga će vrlo vjerojatno morati mijenjati cjelokupnu koreografiju u koju su prošle godine uložili mnogo truda. – Mi smo bili potpuno spremni za državno natjecanje i ostala natjecanja koja su bila planirana za ovu godinu, imali smo kompletno spreman program i za Dan grada Ludbrega no to se sve s obzirom na situaciju odgodilo ili otkazalo. Mislim da svi koji su nas ikad gledali znaju da naše koreografije nisu nedorađene i neuvježbane, mi kad se pojavljujemo negdje pojavljujemo se potpuno spremni. Da bi mogli imati kvalitetan nastup nakon što se sve vrati u normalnu trebat će nam definitivno jako puno vremena i uloženog truda. – kaže Mirjana i dodaje kako to odmah za sobom povlači i pitanje financija. – Potrebno je puno novca uložiti u te koreografije, kostime, rekvizite, ali i u trenere. Oni su nam od neizmjerne važnosti, a za posao koji odrađuju tu kod nas i za koji ih mi plaćamo iz članarina, negdje vani bi primali puno veći iznos. Ako ne nađemo neka sredstva za njih bojim se da bi mogli ostati bez njih. Sponzori su odavno zaboravljena priča i financiranje je jako velik problem svima u našoj branši, ne samo nama. – zaključuje predsjednica.
Udruzi je uz članarinu, financijska potpora za udruge Grada Ludbrega koju primaju jednom godišnje glavni izvor financiranja. – Zaista smo zahvalni Gradu Ludbregu na potpori, međutim kao što sam već navela nas čeka jako puno posla i puno ulaganja. Mi u ovom periodu u kojem nemamo aktivnosti i dalje moramo ulagati u svoje trenere i u nove koreografije. Državna natjecanja i ovako većinom financiraju sami roditelji jer smo mi ograničeni budžetom. Nama su, a vjerujem i drugim udrugama, ta financijska sredstva neophodna kako bi i u ovoj situaciji mogli opstati. – zaključuje Pavičić.
| Mažoretkinje i twirlingaši, iako nisu zajedno, pokušavaju održati timski duh zajedno s ostatkom twirling i mažoret ekipa iz Hrvatske i svijeta. Naime, svatko je zasebno kod kuće snimio dio koreografije, a treneri su potom snimke spojili u jednu kako bi gledatelji imali prilike vidjeti cijelu koreografiju. Njihov takozvani #PassTheBaton video pogledajte u nastavku.
|
