Kristijan Janušić iz Vinograda Ludbreških nedavno je ostvario hvale vrijedan rezultat kada je odradio Everesting na Ivančicu.

Koncept Everestinga je vrlo jednostavan: na istom usponu potrebno je u jednoj cjelovitoj aktivnosti bez odmora i spavanja popeti se i spustiti u ponavljanjima sve dok se ne skupi ukupno 8848m visine što je jednako najvišem vrhu svijeta, Mount Everestu. Može biti biciklom ili na nogama što se nazova ‘Run Everesting’. Kristijan je odradio upravo ‘Run Everesting’ te se na Ivančicu popeo 14 puta i skupio ukupno preko 8848m vertikalne visine i 79 km dužine za 29 sati. Povod svemu bila je kampanja ‘Kaftrio udah života’ koja se provodi s ciljem stavljanja lijekova proizvođača Vertex Pharamceuticals na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je potreban oboljelima od cistične fibroze. Oboljeli od cistične fibroze u Hrvatskoj umiru kao mlade osobe, prvenstveno zbog zatajenja pluća uslijed nedostatka adekvatnih terapija.

– Za ovo sam saznao slučajno preko poznanice s Facebooka, a kako sam već duže htio odraditi Everesting, onda se sve nekako poklopilo. Odradio sam 14 i jednu trećinu uspona na Ivančicu, a na 9. i 10. usponu mi se pridružio kolega Igor Golec i ta dva uspona imao sam osjećaj kao da smo letili gore tako da puno hvala njemu, ali i BSV Ludbreg i Vujec running team-u na bodrenju i mentalnoj podršci koja stvarno puno znači i bez tih ljudi bilo bi puno teže. To je naš zajednički uspjeh – rekao je Kristijan.

Kristijan je na Ivančicu krenuo u subotu popodne i bio gotov u nedjelju navečer, a kaže kako je jako bitna logistika i da je sve stalno spremno. Ispričao je i kako ga je u nedjelju primila jaka kiša koja je krenula 12 sati kasnije od najavljenog.
– Taman kad sam ostavio svu kišnu opremu na pola uspona je krenulo lijevati i morao sam ubrzati tempo kako ne bi došlo do podhlađenja, a teren je bio katastrofa, posebno kod spuštanja. Trebalo je biti fokusiran na svaki korak i kretati se brzo tako da je bilo dosta ozbiljno. Osim toga, zaboravio sam kabel za mobitel što mi je bio najveći problem od samog početka i na kraju mi je pomogao neki par koji sam sreo usput, tražili su kabel po cijelom Ivancu, kupili ga i dovezli gore, a na kraju nemam kontakt da im se još jednom zahvalim, ali eto stvarno ima dobrih ljudi – prepričao je Kristijan i dodao kako je morao snimiti podatke kretanja aplikacijom na mobitelu kako bi ga prijavio na stranicu ‘Everesting hall of fame’ koja provjerava ispravnost te bilježi takve projekte u cijelom svijetu.

Idući cilj je dvostruki Everesting kojeg je u Hrvatskoj do sada službeno uspjelo završiti tek dvoje ljudi, a ovaj 35- godišnjak se osim planinarenjem bavi i biciklizmom i trail trčanjem.

Sport je zavolio prije 20-ak godina kao rekreativac u teretani da bi šest godina natjecateljski trenirao savate boks, a onda krenuo na brdski biciklizam, nešto triatlona, cestovne biciklističke jednoetapne ultramaratone te na kraju dugoprugaško brdsko trčanje.
– Najduži biciklistički jednoetapni ultramaraton koji sam uspješno završio je „Brevet” od 1200 kilometara za 92 sata 2016. godine, od brdskog trčanja najduže je bilo 70 kilometara ove godine,a kao pripreme za Everesting radio sam specifične treninge na Ivančici i zajedno s Everestingom izbrojao sam 47 uspona na vrh također ove godine. Fizička priprema i nije toliki problem jer kao ‘homosapiens’ imamo savršene mehanizme, a za kretanje smo stvoreni. Ključan je mentalni aspekt kod takvih ekstremnih poduhvata, a najveće zadovoljstvo i osjećaj uspjeha dolazi nakon što se tokom najtežih kriza i usprkos svim zaprekama i problemima uspijemo motivirati te se ne predajemo i nastavljamo dalje pa mislim da je to najčešći razlog zašto ja i ljudi slični meni to rade. Svaki ultramaraton je kao jedan proživljeni život – pojasnio je Kristijan.

Za kraj nam je pojasnio i koncept power sleepinga koji ekstremni sportaši često koriste tijekom napora, a radi se o pet ili deset minutnom spavanju usred dugotrajnog napora nakon kojeg tijelo doživi kao neki „reset” te je osvježeno spremno za nastavak. 

– Fascinantno je kako to funkcionira. Važno je mentalno pripremiti se na taj trenutak ako za to imamo prilike jer ponekad kriza i trenutak kada više ništa ne ide kako treba dolazi naglo i neočekivano. Meni je recimo na stazi od 500-600 kilometara najčešće bilo dovoljno oko pet minuta spavanja. Ako se koristi previše kofeina onda zna biti problem zaspati, a i općenito je teško tijelo smiriti i zato postoje mentalne taktike. Zatvore se oči i koristiš neku vrsti meditacije npr. prolaziš mislima kroz tijelo kao skenerom, isključiš tok uobičajenih misli i jednostavno se ugasiš na nekoliko minuta – otkrio je Kristijan za kraj.