Članovi čitateljskog kluba „Knjiški moljci“ i članovi knjižničnog literarnog kluba KLIK, početkom mjeseca bili su domaćini hrvatskom književniku i uredniku Ivici Prtenjači. Susret se, kako i priliči, odigrao u prostorijama gradske knjižnice, a sve u sklopu projekta „Živimo zajedno, starimo kvalitetno.“

Glavna tema druženja bio je Prtenjačin posljednji izdani roman „Tiho rušenje“. – Ivica Prtenjača rođen je u Rijeci gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Ono što je vrlo interesantno kod njega je to što je radio od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Danas živi i radi u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinarske kolumne, često vodi književne festivale, promocije knjiga, susrete s piscima, a uz to je i radijski novinar. – na početku susreta kazala je ravnateljica gradske knjižnice, Edita Kutnjak Zlatar.

Prtenjačin posljednji roman „Tiho rušenje“ predstavljen je u srpnju prošle godine u izdanju VBZ-a gdje su ga najavili kao tematski i motivski nastavak njegova prethodnog nagrađivanog i iznimno čitanog romana „Brdo“. – Ideja za roman „Tiho rušenje“ nastala je još u vrijeme kada sam pisao „Brdo“. Tamo se radnja odvija na jednom otvorenom prostoru, dakle na brdu gdje je puno sunca, zvijezda i svjetlosti. Pomislio sam da nakon tog moram pronaći neki zatvoreni, skrovitiji prostor za samoga sebe, odnosno napisati roman čija će se radnja odvijati u jednom stanu. Pisao sam „Tiho rušenje“ kao jedan kontrapukt „Brdu“, kao neki moj spisateljski odgovor na tu blještavu, sjajnu atmosferu. „Tiho rušenje“ ima puno sličnosti s „Brdom“, ali ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedeća pjesma u pjesničkom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. Također, dok „Brdo“ završava povratkom u dekadentnu civilizaciju, ovdje je kraj nešto optimističniji.  – kaže autor.

Prtenjača je istaknuo kako svi njegovi romani govore o mogućnostima životne promjene. – „Brdo“ mi je dalo silno samopouzdanje i neku hrabrost da pišem, da se igram, i da znam da ću u kratkom vremenu doći do kraja romana. Ovu sam knjigu pisao lakše, nekako ohrabrenije, a iako u njoj postoji i ljubavna priča i četiri „happy enda“, jedan od ključnih motiva je roditeljstvo, jer u njoj postoji jasna relacija od oca prema vlastitome djetetu. –

Knjiga je nastajala tijekom dva mjeseca kratkoga sjedenja za računalom, a u njoj su dvije paralelne radnje koje se kasnije spajaju praktički u jednoj rečenici, pri čemu jedna radnja objašnjava drugu.

Autor romana naveo je kako je knjiga prepuna „malih“ posveta. – U knjizi se spominje stan u Haulikovoj ulici u zgradi u kojoj je živio pokojni Arsen Dedić kod kojeg sam ja često dolazio, zatim spominje se i pjesme Josipe Lisac Ležaj od suza i tako još neke male skrivene posvete koje su meni kao čovjeku važne. – dodao je Prtenjača.

Isto tako, otkrio je i kako svoje tekstove najčešće piše ujutro. – Ja sam jutarnji tip, najčešće pišem od 6 do 8 ujutro. Na taj način mi dan kvalitetnije prođe. Ujutro napišem jedan dio i onda imam cijeli dan da razmišljam o tome što sam napisao. –

Uskoro, dodaje Ivica, možemo očekivati njegov novi roman koji je već u procesu nastajanja. – Planiram ga objaviti na jesen, točnije u 11. mjesecu. Zvat će se „Plivač“, a radnja će se vrtjeti oko jednog mladom 19-godišnjeg dečka koji kada god im neki problem skoči u more i pliva. –

Kakvo je stanje na domaćoj književnoj sceni?

Tijekom razgovora sa prisutnim posjetiteljima Prtenjača se osvrnuo i na stanje na domaćoj književnoj sceni – Rekao bih da je hrvatska književnost nekoliko stepenica iznat uopće tog nekog društvenog prosjeka. Mislim da imamo više dobrih pisaca nego što ih, kao jedna mala i zemlja zapuštene kulture, možemo iznijedriti. Mi smo vjerojatno jedina zemlja u EU koja nema Centar za knjigu koji bi se bavio plasmanom hrvatske knjige. – zaključio je.