U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana materinjeg jezika ludbreška je gradska knjižnica održala tribinu pod nazivom ‘Što je nama materinski jezik’. Na tribini su sudjelovali panelisti dr. sc. Bojana Schubert, dr. sc. Mario Kolar i profesorica Nataša Sedlar koji su razgovarali o povijesti kajkavskog jezika, o njegovoj trenutnoj poziciji u književnosti, školstvu, ali i kajkavštini općenito. Na samom početku panelisti su dobili zadataka da svoja izlaganja održe na nama materinjem – kajkavskom jeziku. Upravo zbog toga, kajkavskog jezika koji nam je svima domači, atmosfera na tribini je bila opuštena, ugodna pa i zabavna, ali je isto tako otvorila važna pitanja i probleme s kojima se isti susreće.

Jedan od njih je i to što je književnost na kajkavskom jeziku puno teže afirmirati od književnosti na standardnom jeziku.

– Kajkavski kao ne smeta nikomu, a onda se dogodi da se pojavi Antologija hrvatskoga pjesništva gde antologičar napiše da on dijalektalno pesništvo neje zel v obzir da uvrsti v antologiju zato jer je to…i ve tu on nabraja, da je to ovo, da je to ono..Zel je samo književnost na standardnom jeziku. Pa ako se nekaj zove Antologija hrvatskoga pjesništva onda valda treba celo hrvatsko pesništvo konkurirati da dojde v to antologiju, a ne samo ono na standardnom jeziku. Evo, to je jedno pitanje koje je stalno rasprto: Kome smeta kajkavski? – započeo je priču doktor znanosti Mario Kolar koji je rodom iz Molvi, a trenutno radi kao profesor na fakultetu u Rijeci gdje između ostalog predaje Suvremenu kajkavsku književnost.

Ja ne vidim nikakvo prepreko da se te lokalni govori, naši materinski govori čuju, da se vide. Mislim da je sima nama koji smo z ovoga podneblja kajkavski prvi govor, a standardni smo se nafčili v školama. To ne znači da standardni jezik menja naš govor, bar ja to tak doživljavam. I jen i drugi su moj materinski govor i smem i jednoga i drugoga koristiti, normalno prema priliki. – zaključio je dr. sc. Marko Kolar i dodao kako kajkavski nema biti što drugo nego jezik.

– Ako nekaj govorim onda je to jezik, kaj drugo more biti. Tu je problem kaj postoji standardni jezik i postoje dijalekti. To je već nekakva druga razina, to je klasifikacija koja je znanstvena i koja je povezana z nekim drugim stvarima i tu onda razlikujemo jezik, dijalekte, lokalni govor i narječja koja su skup tih mjesnih govora. Ali to ne znači da ovaj moj kajkavski nije jezik. A kaj bi drugo bil? Nemre se govoriti nikak drugač neg na jeziku. – poručio je.

Doktorica znanosti Bojana Schubert prisutnima je ukratko predstavila povijest kajkavskog jezika. – Kajkavci su tu na ovim našim krajevima od 7. stoljeća. Moram reči da su na kajkavskome napisane prve knjige na hrvatskome jeziku. Prvi hrvatski medicinski priručnik kajkavski je priručnik, prva književno jezična sinteza kajkavska je, prvi hrvatski jednojezički pravopis isto je kajkavski, prvi hrvatski bonton je kajkavski. To su nekakve činjenice koje opće nisu poznate, a jako su zanimljive i one bi denes prvenstveno kajkavskim đakima trebale biti važne da bi i oni onda mogli osetili ponos na svoju književno jezičnu tradiciju. – istaknula je.

Na to se nadovezala i profesorica Nataša Sedlar koja je govorila o kajkavštini u školstvu.

– Kajkavski čujemo pri sebi doma, piše se na njemu, popevle..Prvo smo se nafčili govoriti na kajkavskom. Vidi se to i na nastavi v školi. Đaki se leže i slobodneše izražavaju na kajkavskem neg na standardnem. Dok ih se nekaj pita počneju onak somi od sebe odgovarati na kajkavskem. Mi ih onda podsećamo i vučimo standardnom jeziku jer je to ipak službeni, ali znaju da se kajkavskoga ne trebaju sramit i da za to ne budu dobili kakvu kaznu. Kurikulum za predmet hrvatskog jezika v školama je osmišljeni tak da nafči đake i da oni postanu kompetentni za spominati se i pisati na standardnom, ali isto tak da čuvaju i da se štimaju svojim govorom i da poštuju druge jezike. – objasnila je profesorica Nataša Sedlar.

Ova uvodna izlaganja potaknula su publiku da se uključi u raspravu o navedenim temama. Svi zajedno došli su do zaključka kako je neizmjerno važno sačuvati naš kajkavski koji ne predstavlja samo jezik, već i dio kulture koja iza njega postoji i da ga se ne trebamo i ne smijemo sramiti.

Za kraj spomenimo kako su u ovoj kajkavskoj večeri sudjelovali i Ljubica Ribić, Željko Funda, Tomislav Ribić, Snježana Hranić i Sara Vađon koji su događaj uveličali stihovima na kajkavskom, a da je program vodio Aleksandar Horvat.