Naša Ludbrežanka Julia Klier osvojila je za koncept serija “Tinika” nagradu koju dodjeljuje njemačka produkcijska kuća UFA Fiction. Na natječaju je sudjelovalo preko 200 projekata iz područja kratkog, dugometražnog, dokumentarnog filma i serija. Na natječaj su se prijavili mladi filmaši okupljeni oko sedam renomiranih filmskih škola diljem Njemačke. Svake godine komitet studenata tih škola organizira ovaj natječaj za ljude iz industrije s ciljem promoviranja najboljih studentskih radova.
-Trenutno studiram MA Serial Storytelling na IFS – Internationale Filmschule Köln koja je jedna od sedam najrenomiranijih filmskih škola u Njemačkoj. Svake godine komitet studenata organizira događaj za ljude iz industrije s namjerom promocije najboljih radova kako bi njihovi autori potencijalno pronašli partnere za realizaciju svojih projekata – objašnjava nam Julia.
Ove godine je etablirana produkcijska kuća UFA Fiction nagrađivala najbolji pitch od dvjesto prijavljenih projekata iz sfere kratkog, dugometražnog i dokumentarnog filma te serije.
– Dvadeset i četiri odabrana projekta, njih šest iz svake kategorije, imali su mogućnost prezentacije pred žirijem profesionalaca, gdje ih je pitch za Tiniku oduševio, citiram, kompleksnošću karaktera i međusobnih odnosa te strašću s kojom je serija predstavljena – kaže nam Julia. Na pitanje hoćemo li imati prilike seriju i vidjeti, Julia odgovara s dozom opreza. – Hrvatska je kao malo tržište još uvijek prilično neinteresantna velikim broadcasterima. S druge se pak strane javlja potreba za pričama s glocal predznakom, što znači čim autentičniji lokalni setting s globalnom relevantnošću teme, što Tinika svakako zadovoljava. Put do realizacije je težak, posebno za mlade neetablirane autore, ali ja se nadam da će kvaliteta prevagnuti nad profitom, i da će se naći partneri koji će uvidjeti da je Tinika vrijedna rizika – kaže nam Julia.
Na stranicama Ludbreških novina, Juliju smo posljednji put ugostili prije nekoliko godina, nakon premijere Male princeze u varaždinskom HNK. Julia je s tom kuća još neko vrijeme surađivala na mnogim projektima u različitim funkcijama, kao npr. kostimografkinja ili asistentica režije.
– Kao svoje najznačajnije projekte u tom razdoblju spomenula bih režiju predstava Dežgracija i Iluzije te dva kratka filma, Perje i Čipka,
koji su trenutno u post-produkciji, a ostvareni su u kooperaciji s kolegama s ASU Sarajevo – priča Julia. Ipak, kao i brojni mladi ljudi kvalitetniju budućnost odlučila je potražiti izvan Lijepe Naše gdje se našla i u vrijeme globalne pandemije koja je mnogima poremetila životne i poslovne planove.
– Pandemiju sam provela studirajući u Kölnu, što je puno sretnija varijanta u odnosu na moje bivše kolege iz kazališta, gdje je u određenimperiodima rad bio potpuno obustavljen. Online nastava nije idealna za networking ili rad u grupama, no ne bi bilo fer žaliti se, uzevši u obzir generalnu sliku svijeta prošle godine. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je da mi je drago što sam krizno razdoblje provela u funkcionalnoj državi, čak i dobila stipendiju potpore umjetnicima u vrijeme pandemije. A što se tiče moje trenutne vokacije, streaming platforme su jedne od rijetkih koje su u Coroni zabilježile porast – objašnjava Julia. Ono vječito pitanje koje se u razgovoru s umjetnicima uvijek nameće jest kako se živi od umjetnosti.
– Mislim da moj nedavni odlazak u Njemačku implicira odgovor na ovo pitanje. Međutim, svaki smjer na akademijama dramskih umjetnosti osposobljava studenta za određeni zanat koji nije nužno bavljenje umjetnošću, već različitim komercijalnim djelatnostima koje nažalost donose veću zaradu. A nepotrebno je ponavljati da je kultura u Hrvatskoj podcijenjena i često podliježe negativnoj selekciji kao i većina drugih zanimanja – kaže Julia koja je već u ranom djetinjstvu imala potrebu za stvaranjem. Ponosno ističe da je srećom već do osamnaeste godine uvidjela da režija objedinjuje najviše od njenih želja i ambicija, ali i objektivnih predispozicija i mogućnosti.
– Prijemni ispit sam polagala 2009. godine, kad je solidna digitalna oprema bila daleko nedostupnija prosječnom srednjoškolcu/studentu. Danas gotovo svatko može snimiti film mobitelom i montirati ga sam na vlastitom kompjutoru zbog čega većina akademija već kao preduvjet traži kratki film. Prijemni ispiti na akademijama traju nekoliko dana, kako bi se komisija uvjerila da kandidat ima specifičnu viziju svijeta i potencijal da je izrazi alatima koje mu akademija nudi – prisjeća se Julia. Studij opisuje kao intenzivan, kombinacija teorijskih i stručno-umjetničkih predmeta, otprilike njih osam, devet po semestru plus režija kao glavni i eliminatorni predmet koji u zimskim semestrima za zadatak ima samostalnu predstavu, a u ljetnim kratki film. Je li joj draže kazalište ili film, Julia ima jasan stav.
– Jedna od prvih izjava koje pamtim s akademije je od mog profesora režije i jednog od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih teatarskih redatelja, Harisa Pašovića, a glasi da je režija jedna, samo se mediji razlikuju. Umjesto da biram između medija, neposrednosti kazališta i vječnosti filma, projekte biram prema temi koja me najviše pogađa i priči koju želim ispričati – kaže nam Julia te poručuje mladima da ukoliko žele biti dio umjetničkog svijeta neka svakako probaju, a prepreka uvijek ima.
-Posljednjih nekoliko tjedana ASU Sarajevo se spominje u kontekstu seksualnog uznemiravanja i inicijative „Nisam tražila“. Želim naglasiti da podržavam hrabre djevojke i nadam se da će potezi poput njihovih pridonijeti iskorjenjivanju sustavnog seksizma, koji svakako nije dio samo „umjetničkog svijeta“. Bavljenje bilo kojim kreativnim zanimanjem podrazumijeva izlaganje vlastite nutrine, što znači i veću izloženost. Iz tog razloga, granica dopuštenog nije posve jasno određena, što predatorima daje lakši pristup za emocionalno ili seksualno nasilje i razna nasilnička ponašanja. Međutim, takvi individualci ne smiju odlučivati o sudbinama mladih ljudi i njihovih odabira zanimanja jer, ponavljam, toga nažalost ima u svim sferama društva. Stoga smatram da roditelji koji brane svojoj djeci ulazak u svijet scenskih umjetnosti jer takvo ponašanje ondje podrazumijevaju, ne čine ni društvu, ni svojoj djeci uslugu. Oni koji brane jer ne žele da im djeca budu siromašna, ti su u pravu… Moja perspektiva je da je dužnost mlade osobe da bude idealistična i beskompromisna te ako to stvarno želi, duguje sama sebi da to proba. Jer koliko god ima teških momenata, preispitivanja i odricanja, to je jedan poseban život i neizmjeran je osjećaj dio sebe kroz umjetnički izražaj pokloniti publici – zaključuje Julia.
