Tek jedan dan nas dijeli do Božića, pripreme su na veliko u tijeku. S tavana ili iz podruma “izvlače” se između ostaloga i jaslice. Radostan je to događaj za najmlađe ukućane, a s druge strane one starije vraća u djetinjstvo i obnavlja drage uspomene.

U našoj župnoj crkvi jaslice su u punom sjaju, a njihovo postavljanje trajalo je desetak dana.

– Meni je uvijek u duši bilo i kao mladom svećeniku na bivšoj župi gdje sam započeo da na neki način budu jaslice u božićno vrijeme u centru pažnje, a ne negdje sa strane. Nadahnula me franjevačka crkva u Zagrebu, jedne smo godine mi bogoslovi umjesto odlaska kući za Božić ostali u Zagrebu. Obilazili smo crkve i polnoćke gradom – prisjeća se mons. Josip Đurkan, ludbreški župnik i dodaje kako su upravo Franjevci poznati po postavu velikih jaslica oduvijek, a to nastojanje šire gdje god djeluju. Naime, tradiciju slaganja jaslica dugujemo sv. Franji Asiškom koji je iz velike ljubavi prema Sinu Božjemu htio dočarati kako je to bilo one svete betlehemske noći, pa je dao pripraviti žive jaslice u Grecciu u Italiji, 1223. godine.

– Jaslice, odnosno to Otajstvo Božića kod franjevaca je uvijek smješteno u centru crkve i ono nam propovijeda. Slika je uvijek jasnija propovijed nego same riječi jer čovjek nije samo razum već su tu osjećaji i doživljaj. Jaslice koje smo kao mladi bogoslovi vidjeli bile su nam nadahnuće – kaže mons. Đurkan.

Kada je 1977. godine stigao kao mladi svećenik u Hlebine, iako je to bilo u jesen, već prve zime postavio je nove jaslice koje su se potom iz godine u godinu usavršavale.

– Nakon Hlebina stigao sam u Ludbreg. Ni ovdje nisam zatekao baš nešto od jaslica pa sam ih pomalo počeo dorađivati. Puno je truda uloženo, mnogo je toga nedostajalo, osobito figura. Nekad je to bilo teško, nismo tako lako mogli nabaviti sve kao danas, nije toga bilo u trgovinama već smo nabavljali i iz Italije. Iz godine u godinu polako se povećavalo i stigli smo do jaslica koje imamo danas – kaže mons. Đurkan.

Na postavljanju jaslica u crkvi radilo je tridesetak ljudi.

– Potrebno je puno ruku i umješnosti da se jaslice postave. Nakon temeljnog postava još narednih tjedan dana uređuju se i poslaguju. Uz već dobro uhodanu ekipu uključuju se i mlađi naraštaji pa rado ističem da je ovo i pedagoški dobro osmišljen posao. Djeca od starijih uče cijeli proces kako bi jednoga dana mogli biti nosioci ekipe. Ako ih u mladosti ne naučimo i ne potaknemo zainteresiranost teško bi se takve tradicije mogle nastaviti – objašnjava mons. Đurkan.

Samu postavu jaslica inače je napravio g. Ćiril Višnjić iz Varaždina, čovjek koji je postavio brojne jaslice u našem kraju, osobito u varaždinskoj katedrali pa je bio angažiran i u Ludbregu. Izradio je maketu u komadima kako bi se lakše mogle pospremati. Nakon nekoliko godina njegovih uputa, župljani su uz vodstvo župnika počeli sami s postavom.

– Posljednjih godina nismo jaslice nadopunjavali. Ograničeni smo i prostorom, kada bismo imali veći prostor i jaslice bi bile veće, još i ljepše. No zadovoljan sam ovima, jaslice su to kakve sam zamišljao jednog dana u svojoj župi u onim danima kada sam bio bogoslov – zaključuje mons. Đurkan.