Puno je sličnosti, a tek ponešto različitosti između Ivana i Ivice. Osim imena istog korijena obojica su veliki humanitarci koji su najdragocjeniju tekućinu darivali više od sto puta. Ivan Črepinko krv je darivao 103 puta, a Ivica Vidović tek dvaput manje. Obojica su na taj način spasili mnoge živote odnosno pomogli neznanima u nevolji i bolesti.
Ivan Črepinko je samohrani otac trojice sinova pa time njegova dobra djela još više zaslužuju pohvalu i zahvalu šire zajednice.
-Rođen sam 1960. godine u Varaždinu, a na poticaj oca i brata krv sam prvi put darivao 1978. godine. Sjećam se, akcija dobrovoljnog darivanja krvi bila je organizirana u kino dvorani u Ludbregu. Inače, radeći u Belupu i u privatnoj tvrtki Jagić redovito sam sudjelovao i na akcijama dobrovoljnog darivanja krvi koje su organizirane po tvrtkama. Uz to odazivao sam se i na akcije Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg i Zavoda za transfuzijsku medicinu Varaždin. Najteže je krv dati prvih nekoliko puta, a kasnije darivanje osjećate kao vašu potrebu odnosno darivanje krvi prerasta u dobru naviku. Krv je 17 puta dala i moja pokojna supruga Vedrana koja je preminula prije tri i pol godine. Ja planiram nastaviti s darivanjem sve dokle budem mogao tj. najkasnije do 65. godine života – rekao je Ludbrežanin Ivan Črepinko, dobitnik Zahvalnice Grada Ludbrega.
Za svoju plemenitost i humanost Ivan je višekratno primio priznanja Hrvatskog Crvenog križa i Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg. Istovjetna priznanja dobio je i Ivica Vidović koji živi u Hrastovskom, a dobrovoljni darivatelj krvi je od najranije mladosti.
-Rođen sam 1965. godine u Ludbregu. Krv sam prvi put darivao 1984. godine u Društvenom domu u Hrastovskom, a nakon toga radeći u Razvitku i Budućnosti. Višekratni darivatelj bio je i moj otac Ivan pa mogu reći da je on bio moj putokaz na putu humanosti. Međutim, ponosan sam što sam i ja ljubav prema pomaganju prenio na svoju suprugu Anicu i kćerke Ivanu i Petru. Često smo se svi skupa odazivali na posebne pozive kada je bolnicama ponestalo krvi bez razmišljanja kome bude pomogla. Inače, nisam ni znao da sam nominiran za priznanje dok me na poslu prijatelji nisu počeli ‘zezati’ – rekao je Ivica Vidović, dobitnik Zahvalnice Grada Ludbrega.
