Gramofoni, ploče i prepoznatljiv zvuk pucketanja igle koji je obilježio jedan dio glazbene ere, ali i brojna djetinjstva, odrastanja, druženja i prve ljubavi.
U Arheološkom parku Iovia otvorena je izložba koja je brojne posjetitelje vratila upravo u vrijeme vinila. Na njenoj pripremi radilo se gotovo dvije godine, a nastala je u suradnji Muzeja grada Ludbrega, Centra za kulturu i informiranje ‘Dragutin Novak’ i Radio Ludbrega.
-Prvi korak je bio ugovor između Muzeja grada Ludbrega i Radio Ludbrega o trajnoj pohrani gramofonskih ploča. Nakon toga krenuli smo pakirati ploče i seliti ih u muzej gdje je slijedila obrada. Razvrstali smo ih najprije po vrstama, dakle singlice i long-play ploče, a nakon toga i po abecedi. Slijedila je inventarizacija i digitalizacija koja uključuje skeniranje svake ploče, fotografiranju omota i upisivanje podataka u muzejsku bazu podataka. Ukupno je obrađeno 4810 gramofonskih ploča, od toga 3000 singlica i 1810 long-play ploča. – istaknula je Jelena Koprek, voditeljica Muzeja grada Ludbrega.
Zahvaljujući bogatoj kolekciji Radio Ludbrega glazbena zbirka Muzeja tako je proširena za dvije podzbirke: Nosači zvuka i Uređaji za reprodukciju zvuka u koje su upisivane gramofonske ploče i gramofoni.
– Iznimno nam je drago što bogatu kolekciju ploča Radio Ludbrega, jednu od većih takve vrste u Hrvatskoj, imamo priliku predstaviti javnosti. Pozdravljamo suradnju s Muzejom grada Ludbrega koja vjerujem da nije jednokratna već samo početak brojnih novih projekata. Zahvaljujem ekipi Muzeja na strpljenju, jer trebalo je obraditi preko 4000 ploče, a isto tako vjerujem da je ovo najsigurnije mjesto za ovu vrijednu zbirku. No izložbe ne bilo bez zaposlenika Radio Ludbrega, bivših i sadašnjih koji su skupljali ploče, vodili brigu o njima zato najveća hvala ide njima. Vjerujem da su stvorili povijest. – rekla je Iva Havaić, direktorica Radio Ludbrega.
Sama izložba podijeljena je u tri cjeline. Prva cjelina donosi kratki pregled povijesnog razvoja komunikacije, reprodukcije zvuka i nastanka radija u svijetu te povijest Radio Ludbrega. Druga cjelina govori o samoj zbirci gramofonskih ploča, a treća je vezana uz uređaje za reprodukciju gramofonskih ploča.
Izloženo je više od 170 predmeta, a gotovo svaki priča neku zanimljivu priču.
– Najstarija gramofonska ploča iz Zbirke snimljena je u Londonu 1925. godine. Radi se o šelak ploči izdavačke kuće Columbia, autora Dušana Jovanovića i njegove tamburaške družine. Na ploči se nalaze dvije pjesme, sa svake strane jedna, ‘Ništa lepše nema’ i ‘Imam jednu želju’ koje pripadaju folk glazbi. Najmlađa ploča je iz 1995. godine, album Šumica 2, autorice I Bee (Ivane Banfić). U zbirci imamo i najprodavaniju gramofonsku ploču u Jugoslaviji s preko milijun i tisuću prodanih primjeraka. Riječ je o ploči Lepe Brene i singlu Slatki greh iz 1982. godine. – otkrila je voditeljica Muzeja.
U Glazbenoj zbirci postoji i jedanaest gramofonskih ploča s potpisom. Svoje autograme uz posvetu Radio Ludbregu ostavili su Aleksander Mežek, Džo Maračić-Maki, I Bee, Ivica Martinčević, Nedeljko Bilkić, Elio Pisak, Karlo Montana, Limeni Bubanj, Vlado Kalember, Tony i Massimo.
Da bi što cjelovitije predstavili temu izložbe organizatori su dio predmeta posudili i od privatnih osoba. Među njima je i Ivanka Golubić.
-Za ovu izložbu sam darovala ploče, pa vjerojatno njih 100. Čak je iz Poljske jedna longplejka. Radi se o svim starim pjevačima koji su nekad bili popularni. Doživljaj glazbe je nekad bio potpuno drugačiji. Gramofoni neki su bili samostalni, a neki su bili priključeni na radio. Mi smo imali onog koji je bio priključen na radio, niste bez radija mogli slušati. Onda dok je tata nabavil neke božićne pjesme, onda smo spustili sve rolete jer se nije smjelo slušati te pjesme, da nitko ne vidi niti ne čuje. – prisjetila se Ivanka Golubić.
Rock, jazz, pop, šlageri ili nešto drugo. U kojoj god glazbi uživali, staviti ploču na gramofon ima posebnu čar koja privlači i novu publiku.
– Kad govorimo o vinilnim pločama u stvari to je sasvim drugačiji način rađenja nego današnji kad je digitalac. U principu mi smo ljudi kao bića analogni, nismo digitalni i taj zvuk je bolji, bogatiji nego što je digitalni. Svaki mladi autor teži da izda vinil, mislim da je nekakva budućnost tih ploča zagarantirana međutim postoji jedno drugo pitanje. Danas se zvuk snima digitalno pa je pitanje da li su te ploče adekvatne onima koje su nastale na početku, onda kad je sve bilo analogno. Pitanje je kako to zvuči, da li to ima pravi, onaj puni analogni zvuk jer kao što sam rekao mi smo analogni ljudi ili je to sad samo tek toliko da se taj digitalni snimak prenese na vinil i da kao svi sad imaju vinilne ploče. Ali mislim ipak da je povratak vinilu nekako zanimljiv. – tom je prigodom rekao ranko Dijanošić, ravnatelj centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’ Ludbreg.
Zbog njihovog posebnog zvuka vole ih sve generacije. Starije za njih najviše veže nostalgija, a mlade ljubav prema glazbi. Potražnja za singlicama i long plejkama sve je veća, a na svjetskoj razini prodaja vinila raste sedamnaestu godinu za redom. Taj se medija na veliko vratio i u Hrvatsku, iako za neke nikada nije ni otišao.
Izložba je otvorena do 17. studenog.
