Kolovoz je mjesec kad Sara Kolak postiže najbolje rezultate. Sport ova mlada Ludbrežanka obožava od malih nogu. Nastavnik je primijetio da joj dobro ide bacanje lopte pa se u dobi od 13 godina počela baviti natjecanjem u toj disciplini. Velika ljubav bio joj je i rukomet, što ne čudi, jer joj je majka Aleksandra bila prvoligaška vratarka. Igrala ga je već Sara od prvog razreda i ne sumnjamo da bi i u ovom sportu napravila veliku karijeru.
U šestom razredu, na jednom natjecanju u Zagrebu, loptica iz Sarine ruke poletjela je 60 metara započevši jednu velika priču, gotovo bajku. Krajem osnovnoškolskog obrazovanja počela je trenirati koplje, u obližnjem Varaždinu, u AK Sloboda. Roditeljima koji put i nije bio tako blizu, jer su Saru gotovo svakodnevno vozili na treninge, no dapače, nisu požalili. Kasnije je onako duhovito kako samo ona to zna rekla – Za bacanje je potrebna šuska u ruci, tehnika i volja! – Razmišljajući o školovanju u Varaždinu, u Medicinskoj školi („Volim pomagati ljudima“) ili nekoj od gimnazija, ljubav prema atletici je presudila te odlazi u Rijeku, u AK Kvarner čiji je i dalje nakon desetak godina član. Upisala je i Prvu riječku gimnaziju te tamo doseljava i njezina obitelj koja joj je bila pri ruci. S 18 godina svoju klasu potvrdila je u talijanskom Rietiju gdje je oborila i juniorski i seniorski rekord države, gotovo za metar. Osvojena je bronca na juniorskom Europskom. Iduće godine osvojila je broncu na Svjetskom juniorskom prvenstvu u SAD-u, u Eugenu, gdje je i sjedište jednog od njenih sponzora Nike-a.
No, tu su počele i zdravstvene poteškoće. Rame je „buknulo“ i operacija je bila jedina opcija. Oporavak je bio dug. Izračunali smo, u deset godina bavljenje bacanjem koplja, što zbog ozljeda, što zbog korona krize Sara nije bacala gotovo pet godina. No i nakon svega toga nebo je za našu sjajnu Ludbrežanku granica. Bronca u Amsterdamu 2016. sa 63,50 nakon toga zlato u Riu 66.18.
Posebno je impresivna bila 2017. godine kada je Ludbrežanka vedrila i oblačila Dijamantnom ligom, bila četvrta u Londonu na svjetskom. U 2018. godini liječila je rame, a 2019. bila, između ostalog, sedma na svjetskom prvenstvu u Kataru. U 2020. godini nastupe brojimo na prste, usred ove nesretne koronakrize, iz koje će Sara, sigurni smo, izaći još jača! Više o Sari u prigodnoj knjižici koja izlazi u mjesecu listopadu.
