Prošlog puta smo pisali o najboljoj petorci „Grafičara“  u proteklih deset godina. Sada je na red došlo najboljih jedanaest „Podravine“ u proteklih deset godina. Nimalo lak zadatak, plavo-bijeli dres nosilo je u tom razdoblju 150 igrača. No, idemo hrabro. Kao neki kriterij postavili smo klupski staž i formaciju 3-5-2, u kojoj smo odabrali trojicu obrambenih igrača, dva defanzivna i tri ofenzivna vezna te dva napadača.

Krenimo s vratarima. U konkurenciji su bili Jambres koji je branio za najvećih uspjeha, talentirani Sačer, Kovačić, Markulinčić, iskusni i kvalitetni Tropšek, sjajni Jura Banfić koji je kiksao svake prijestupne godine, a titulu najboljeg vratara u razdoblju 2010. – 2020. dodjeljujemo Saši Drevenu, koji je imao odlične partije u ludbreškom trećeligašu, a puno puta potvrdio se i u 1. HNL, što u „Varaždinu“, što u „Istri“.

Tri obrambena igrača nije bilo lagano odabrati.  Mladi i odlični Jadanić i Belovari u stažnom su deficitu. Mate Milas bio je veliko ugodno iznenađenje, prodoran i odličnog centaršuta, čak 17 zgoditaka za omalenog Koprivničanca. Tarandek je davao standardnost obrani. Kosec i Malec bili su pravi obrambeni školovani igrači.  No, odlučili smo se za Ivana Vukovića, koji je bio sjajnog udarca iz daljine, s velikih distanci postigao je čak 11 zgoditaka.  Jurica Vručina, izuzetno nezgodan u prekidima, čak 16 zgoditaka, agresivnog dugog koraka te jednu od najvećih klupskih legendi s više od tristo nastupa Sinišu Vađunca.

Na defenzivnom veznom suzili smo izbor na tri kandidata. Blizu prve postave bio je Filip Holi, čovjek koji je imao niz zapaženih nastupa u brojnim ambicioznim klubovima, no samo su dva raspoloživa mjesta na toj poziciji. Jedno od njih pripada drugom Filipu, Filipu Sabolu. „Fićo“ je za nekoliko sezona u dresu „Podravine“ pokazao veliku ozbiljnost u pristupu, treniranju, shvaćanju obaveza na najbolji način. Upravo stoga što je takav discipliniran i marljiv postao je akademski građanin sa svijetlim pogledom u budućnost. Odlučio je i nekoliko bitnih utakmica. Drugo mjesto na tom dijelu terena dodijelit ćemo još jednoj klupskoj legendi Siniši Fajtu kojeg su samo neke ozljede spriječile u značajnijoj karijeri. Ovako daje još uvijek svoj maksimum u Ludbregu i sjajno utječe na ekipu.

Tri mjesta u ofenzivnom redu i nisu bila toliko težak zadatak. Vagali smo oko Slunjskog, no ipak je trojac kojeg ćemo navesti bio za dlaku ispred. Miljenko Mumlek zasigurno je najveće ime koje je bilo u „plavo-bijeloj“ odori. Jedan je od najboljih igrača u povijesti „Varaždina“, poznat i kao igrač „Dinama“ i reprezentacije, a ovdje je u Ludbregu pokazao o kakvom se profesionalcu radi. Usput u kratko vrijeme postigao je 14 zgoditaka. Saša Hojski izluđivao je obrane svojim driblinzima, probojnošću i šteta da se ovdje nije zadržao još koju godinu. Damir Vađunec također nije bio upitan, ovaj Sesvečan, govorio je svojim djelima. Pa nije se „Hajduk“ zalud’ zanimao za njega. Snažan, čvrstih nogu, sjajna slobodnjaka i konstrukcije igre, bio je pravi kapetan.

Svi bi htjeli dok su mali igrati u napadu. Zato je tu uvijek najžešća konkurencija. Ali i odgovornost. Samo smo dvojicu stavili u ekipu iz tog ešalona. Mario Sačer, bivši „Hajdukovac“ bio je prekratko u „Podravini“ za odabir. Nikola Golenja bio je prava napast za protivničke obrane, još je uvijek, a postigao je i 25 zgoditaka. Mladen Vađunec bio je najbolji trećeligaški strijelac, a u navedenom je razdoblju postigao i 40 zgoditaka za ludbrešku ekipu. Dino Sušec, „sin vjetra“, drugi je klupski strijelac ove dekade sa 47 zgoditaka. Kad takvi nisu našli mjesto u „dvojcu bez kormilara“ onda zaista možemo reći da su u vrhu napada prave veličine. Sesvećanski Ivica Šurjak ili sesvećanska „Coca-cola“ Valjak Nikola je teško dostižan. Njegov dug korak ostavljao je bez daha, zgoditke je trpao iz svih pozicija, njih čak 174. Igrom slučaju njegova karijera nije bila zabilježena i prvoligaškim uspjesima. Drugi napadač čovjek je koji živi dvadeset metara od Gradskog stadiona. Boris Kosir nevjerojatan je radnik, gotovo bez mane, fanatično posvećen treningu i sportskom životu. Obrambenim igračima svojim presingom  počupao je sve živce, a u kaznenom prostoru bio je napast i na zemlji i u zraku. Uvijek je pomagao i obrani, a u navedenoj dekadi postigao je i 40 zgoditaka. Niz je trenera prohujalo proteklih deset godina  na klupi, što nije dobro, bilo je tu „pola“ Varteksa, domaćih trenera, no ne bi bilo fair da ne kažemo da se nekako najviše srcu  navijačima približio Slobodan Sudec za kojim su i najbolji rezultati uključujući i naslov prvaka 2011. godine. I ovog puta pokušao sam biti pošten, pratio sam kao jedini ekipu u ovom razdoblju i na gostujućim terenima i uz svoj sportski habitus, vjerujem, napravio realnu sliku.

Idući put najbolja sedmorka RK „Ludbreg“ 2010.-2020.