Prihvatili smo izazov trenda, a to je izbor najboljih sastava nekog kluba na našem području, u nekoj od dekada. Svakog mjeseca pokušat ćemo analizom doći do najboljih postava pojedinih klubova. Mislim da se analiza može smatrati kompetentnom, s obzirom da je pisac ovih redaka više od dvadeset godina vezan uz sportsko novinarstvo, a više od četiri desetljeća je uz sam sport.
Za početak smo si dali (ne)zahvalan zadatak odabira najbolje petorke „Grafičara“ u posljednjih deset godina, znači za razdoblje 2010- 2020. Pet je mjesta, a kandidata otprilike dvadeset. Počnimo s pozicijom playmakera. Odmah teška odluka. Naime dva najveća kandidata, oba su bili proglašeni najboljim sportašima grada Ludbrega, Luka Siladić i Vilim Poljak. Luka strahovito brz, precizan u serijama. Vilim odličan u organizaciji igre, prodoran. Ipak, mala prednost Vilimu zbog većeg udjela u najvećim klupskim uspjesima. Svoj obol davao je i daje i sve bolji Andro Nakić.
Na poziciji „dvojke“ jednostavno mora biti mjesta za „Mareka“ Novaka. Aktualni član kluba, iako sad igra na mjestu organizatora igre jednostavno mora naći mjesto u „petorci desetljeća“. Može uvijek proći kao „scorer“, a angažman i volja nisu nikad bili upitni. Na ovoj poziciji je bila izrazito jaka konkurencija, jer su je punili i sjajni obrambeni igrač Bušić, u kvalifikacijama Proleta, Zlatko Štefan, Hrkač, Dijanošić itd.
Na “trojci” nemamo prevelike dvojbe. Malo ih je klasičnih bilo u sastavu tako da se izbor Jakše Petrovića čini kao jedinim logičnim. Snažan, prisutan u skoku, tranziciji, u obrani pokrivao i krila i centre. Šteta da nije s nama.
Na poziciji “četvorke” velike dvojbe između četiri draga „Međimurca“. Odlučila je konzistentnost odnosno konstanta. Bio je to odlični Matija Novak „Mali Medo“, poznat po svojim sjajnim tricama od ploče, Manuel Novak je tu, nažalost i premalo, zbog silnih ozljeda i poslovnih obveza, „Srebrni letač“. No, na ovu poziciju stavili smo Luku Prprovića, današnjeg kapetana. Znao je imati sjajnih utakmica u nizu, s po dvadesetak poena i desetak skokova, no to ga nije učinilo najboljom četvorkom dekade. Učinilo je to njegovo srce i borbenost kakvoj nema premca, sve za „bijelo-plavu“ boju.
Na poziciji “petice” mi je najveća dvojba, a bit će tu i najviše rasprave. Mario Novak „Veliki Medo“ punio je tu poziciju nekoliko godina. I u utakmicama s najboljim klubovima ubacivao je dvadesetak koševa iako je već bio u poodmaklim košarkaškim godinama. Igrao je u više poznatih hrvatskih i slovenskih prvoligaša. Kristijan Šamarija, također se bavio profesionalnom košarkom, u Zadru. U Varaždinu je ostavio veliki trag, a i u Ludbregu više godina čini zapaženu kvalitetu pod obručem. Moram to reći, a i zna se, ta snažna „ljudina“ posebno mi je prirasla srcu. No, tu počinje moj „hazard“. Iako je u redovima „Grafičara“ pola godine za najbolju peticu proglašavam Antu Božića. Naime, to je „dar s neba“. Ovaj Dalmatinac, još u dvadesetima, klasična je moderna petica, tipa NBA. Može skočiti, trčati, zakucavati, u obrani se ne boji nikoga iako igra protiv snažnih igrača. Samo da se poslože stvari i da ovdje ostane desetak godina…
Ovo je bilo prvo poglavlje izbora najboljih sastava nekog kluba u nekoj od dekada. Idući je odabir „najboljih jedanaest NK „Podravina u razdoblju 2010.-2020.“. Svjedoci smo zbivanja, pratili ih godinama i na gostovanjima, pa zašto ne…
