Hrastovsko je mjesto dobrih ljudi i odličnih sportaša. Tijekom svih ovih skoro trideset godina koliko živim u ludbreškom kraju, imamo samo riječi pohvale za ljude tog kraja. Iznjedrili su niz kvalitetnih košarkaša, rukometaša, ali perjanica mjesta svakako je NK „Zadrugar“. Popularni „Leglo cowboys“ u proteklih dvadesetak godina postizali su rezultate kojih se ne bi postidjeli i desetak puta veći gradovi. Kulminiralo je sve 2010. godine kada je ostvaren najveći uspjeh u sada 73 godine postojanja. Nakon igranja u završnici Županijskog kupa ostvaren je plasman u pretkolo hrvatskog nogometnog kupa. U Pazinu je čak bivši prvoligaš „Pazinka“. Na put se išlo dan prije, spavalo se u odmaralištu u Oštrom. Lijepa atmosfera, a nervoza se razbijala kartanjem. Trener Oskoruš razradio je taktiku do detalja, ali ona je bila na kušnji, jer već u prvoj minuti domaćin je poveo. No, veliko srce naših igrača dovelo je do pobjede koja će ostati zapisana u anale. Povratak u Hrastovsko bio je za pamćenje. Cijelo mjesto bilo je na dočeku igrača kojima se svima skandiralo kao i Vašem novinaru. Nezaboravno. Odmah su krenule pripreme za Dinamo, sljedećeg protivnika u Kupu. Montažna tribina, rekord igrališta od 1800 gledatelja i utakmica koja će vječito biti za uspomenu svim prisutnima.

U nedjelju 21. lipnja 2020. bit će obilježavanje 10 godina od tih velikih uspjeha. Par godina nakon toga 2014. godine osvojen je naslov prvaka 1. Županijske nogometne lige te je trasiran put u IV. HNL gdje se igrala s takvim klubovima poput „Podravine“, „Nedelišća“, preloške „Mladosti“. Bilo je tu još niz uspjeha, možda da dometnemo još jedno finale Županijskog kupa, 2013. godine protiv „Ivančice“. Tada je izboreno pretkolo Kupa u Slunju, gdje je domaćin, tko zna na koju foru, registrirao nekoliko prvoligaških nogometaša iz obližnje BIH. A, ulog je bilo domaćinstvo „Hajduku“. Sukladno takvim uspjesima jasno je da nije bilo lagano izabrati najbolji jedanaest u razdoblju 2000. – 2020.godina, no netko mora.

Na poziciji vratara, u ovih dvadesetak godina bili su nekako najpamtljiviji „Leskovačka kobra“ Jasmin Modrić, iz domaćeg inkubatora zahvalni Nikola Markulinčić, Siniša Brzaj, no mislimo da je iskustvo Dalibora Piljaka bilo prevaga da se njega izabere za prvu opciju. Bio je važan kotačić u najvećim klupskim uspjesima.

Dario i Danijel Kolak, godinama su bili stoperski dvojac. Oba visoka i snažna, bili su pravi dominatori u skoku. Za veću ili veliku karijeru nedostajala je mrvica sreće. Spomenimo još da su ove pozicije uspješno punili i Denis Balažinec i Nikica Struški, no prednost braći Kolak. Konkurencija na poziciji bočnih igrača bila je spektakularna.

Od prvoligaškog igrača Dalibora Tuksera, sjajnog ljevaka, Dine Zembera, Goran Klekara poznatog nogometnog imena ludbreškog kraja, Kristijana Katalenića. No, nekako su najduže na tim pozicijama igrali Dejan Bobetić i Marko Kolak kojima dajemo malu prednost. Na poziciji veznjaka  nevjerojatna gužva. Nino Marković kao dugogodišnji kapetan i lider svakako zaslužuje biti u „Elfu“. Tu smo svrstali i internacionalca Nikolu Pačka, borbenog do iznemoglosti te Tomislava Hlebeca „Herby-a“. Bio bi grijeh ne spomenuti ni toliko kvalitetne igrače poput Danijela Novaka, Marka Hruška, Borisa Levatića, Sinišu Fajta, Nedjeljka Kolaka, Danijela Denžića, Matije Valjaka, Darija Struškog, Ivana i Antonija Štefaneka te odličnog Gorana Koseca. Imena na da se „zmrzneš“.

U napadu je velika koncentracija kvalitete, pa čemu odabrati trojicu. Odlučili smo se za Marka Šegovića, sina vjetra i kralja šesnaesterca, koji je pritiskom na obrambene igrače itekako pomagao ostatku ekipe. Dražen Vukina ime je koje je zlatnim slovima već zapisano u povijest ludbreškog i međimurskog nogometa. O njemu ne treba puno, osim da istaknemo strijelac kakvog treba tražiti, još uvijek, i u poznim četrdesetima. Dario Prlog nekoliko je puta oblačio dres „Zadrugara“ uvijek ostavljajući dobar dojam. I ostalo imena su velika i šteta da se nisu zadržali u Hrastovskom, poput Borisa Kosira, regionalne klase Dražena Peharde, brzonogih Roberta Namjesnika i Maria Novaka.

Od trenera najveći trag su ostavili Zvonimir Oskoruš iz Varaždina, Damir Sačer, Nevenko Blagaj i Željko Vađunec. Kvalitetni stratezi od prvog do posljednjeg. Ovdje je stvarno nekako najteže izdvojiti, možda za nijansu zbog nekako najbolje uspostavljenog kontakta s igračima Damira Sačera. Uh, nije bilo lagano, nastojali smo biti pošteni i fair u odabiru. Pozdrav dragim prijateljima iz Hrastovskog i čitamo se u drugom broju iz Slokovca, donosimo najboljih jedanaest „Sloge“.