Nakon  košarkaša  i  rukometaše  je  dočekala Odluka o prekidu natjecanja i poništenju prvenstava. Za rukometašima  je  odličan  drugi dio prvenstva i žal što nećemo vidjeti do kuda bi stigli. Šteta je naravno i utrošenih sredstava i truda koji neće biti zapisani ni u jednom rukometnom godišnjaku. No, ono što je ostalo zabilježeno su i njihovi nastupi u ovom tisućljeću, od 2000. do 2020. godine.

Upravo smo ovo razdoblje uzeli kao ono iz kojeg ćemo odabrati najbolju sedmorku plus jednog “allroundera”. U posljednjih dvadesetak godina na klupi su, kao treneri, bili po dvije godine Darko Jagić, Emerson Žnidarić i Lino Zmaić. Ostalih četrnaest godina odradio je legendarni Andrija Pišpek, koji je jedno vrijeme bio i klupski tajnik kao i potpisnik ovih redaka. Zato se za trenera ovog tisućljeća zaista ne može drugo nego izabrati Pišpeka.

Na poziciji vratara bilo je solidnih i vrhunskih vratara. Bili su tu, od onih istaknutijih, Skupnjak, Bunčić, Žitnjak, dugovječni Murić, sadašnja klupska nada Novota, ali bez dvojbe najveća karijera i mjesto među najboljih sedam rezervirano je za Matiju Špikića. Matija je ovdje odradio nekoliko sezona, bio je u prvoligašu iz Varaždina, a sad gradi inozemnu karijeru, bio je u Švedskoj, sada je u Grčkoj. Usudio bih se reći da samo zbog nekih rukometnih lobija nije na vratima reprezentacije. I dalje smo suda da je daleko bolji vratar, recimo od Ašanina.

Na lijevom krilu u novom je tisućljeću, na njegovom početku, igrao neslomljivi Miljenko Frančić koji je još bolju karijeru napravio u aviomodelarskom sportu. Bili su tu i Gotić, Lino Struški koji je bio talentiran, eksplozivan i dosta obećavao. No, nekako se čini da je današnji igrač prve postave Fran Friščić u ovom tisućljeću najbolje što se dogodilo ludbreškom drugoligašu. Dakle, Fran kao izbor.

Na drugoj strani, na drugom krilu, gdje obično igraju brzanci bio je veći „kunst“ za odabrati. Bio je tu Margić, Krobot, Tomislav Hlupić. Dejan Koprek bio je izuzetno brz i ubitačan, ali mjesto u “fab seven” dodjeljujemo Elvinu Petrošancu, atraktivnom igraču kojeg smo znali gledati i u TV-prijenosima u dresu prvoligaša “Varaždina”. Kasnije je zaigrao i u njemačkom četvrtoligašu. Željno ga čekamo natrag.

Na poziciji kružnog napadača bila su ovih dvadesetak godina trojica koju bi izdvojili, Žugec kao jedan od onih koji je bio talentiran i čvrst, no u naponu snage je “okrenuo ploču” i posvetio se fakultetu kojeg je uspješno završio te se zaposlio u struci. Požgaj je bio i u prvoligašu “Varteksu”, iako je kvalitetno igrao na toj poziciji to nije bilo u nekom dužem razdoblju. Vanja Pišpek je taj za kojeg možemo reći da je najduže na toj poziciji, odan je klupski čovjek, pomaže u radu kluba. Sve to dovoljno je za titulu “najpivca” ludbreškog drugoligaša u ovom mileniju.

Na poziciji srednjeg vanjskog bilo je nekoliko odličnih igrača. S početkom tisućljeća prestajao je igrati i trenerskoj se karijeri posvećivati Nenad Novosel, Igor Orehovec svojim je intelektom bio zahvalno rješenje na ovoj ključnoj poziciji, no karijera Line Zmaića otišla je najdalje. Prvoligaške epizode u Varaždinu i Osijeku, čvrst i precizan. Da, i najbolji sportaš Grada 2002. godine.

Na lijevom vanjskom niz je kvalitetnih scorera. Novosel, Sinković i Grgec iz generacije mladih zaista su bili i jesu kapacitet za više rangove. Da su se mogli u potpunosti posvetiti sportu bili bi možda i prvoligaški igrači kao što je bio Zoran Čop, kojeg biramo kao najbolju opciju ovog tisućljeća. Ovaj Varaždinac, pravnik, bio je svojevremeno i prvoligaški kapetan „Varteksa“. Topnik „par exelance“. Poznije rukometne godine na sreću proveo je u Ludbregu i bio istinska snaga.

Na poziciji desnog vanjskog ubojito je djelovao Darko Jagić, no on je prestajao igrati u dvijetisućitima. Ledinski je bio zahvalan klupski igrač, no mi smo se odlučili za akademskog građana Matiju Balažinca, koji je odlučio pregršt utakmica, također je koketirao s nekim prvoligaškim klubovima.

“Izmislili” smo i još jednu poziciju “all rounder”. Tu je neprikosnoven Emerson Žnidarić, koji je godinama bio jedan od najboljih igrača varaždinskog prvoligaša. Kasnije je, po potrebi, punio sve pozicije u ludbreškom rukometnom klubu. Jedan od tri najbolja igrača u povijesti ludbreškog rukometa. Kao što možete pročitati, na gotovo svim pozicijama za odabir je bilo potrebno igrati u prvoligaškim klubovima. Mnogo to govori i svjedoči o kvaliteti rada u našem kraju.

U idućem tekstu donosimo najboljih jedanaest NK “Zadrugar” u razdoblju 2000. do 2020. godina.