-Kad dođeš u starački dom i vidiš s kolikim nestrpljenjem te tamo očekuju ili kad dođeš u dječji vrtić i vidiš osmijeh na licu sve te djece onda znaš da si svoje vrijeme utrošio kvalitetno – riječi su kojima Đurđa Kokanović, dobitnica Zahvalnice Grada Ludbrega objašnjava svoj volonterski rad.

Ona je rođena Ludbrežanka koja je cijeli svoj životni i radni vijek provela u Ludbregu. Nakon umirovljenja počela se aktivno baviti volonterskim radom u raznim organizacijama i udrugama.
-Doba u kojem se nalazim je zlatno doba iako mnogi samo odmahnu ruku i kažu, a kaj vi stari? Mene osobno to naljuti jer svjesna sam da još mogu puno dati. Sam taj osjećaj da si koristan je zapravo neprocjenjiv – kaže Đurđa.

Aktivna je članica Udruge umirovljenika, mažoretkinja starije životne dobi Udruge “Žene iz centra svijeta” te Foruma žena SDP-a Ludbreg. Godinama glumi u Amaterskoj kazališnoj družini u okviru Gradske knjižnice i čitaonice “Mladen Kerstner” te nastupa na raznim kazališnim amaterskim predstavama u Ludbregu, Varaždinu, Koprivnici i šire. Često recitira ili je čitačica prilikom otvorenja izložbi, promocija knjiga, godišnjica i skupština Udruga ili društva. Dugi niz godina sudjeluje u programu Gradske knjižnice – čitanje “Priča za laku noć” koji se održavaju srijedom navečer. Često i vrlo rado posjećuje dječje vrtiće gdje uveseljava dječicu svojim čitanjem priča. Također je (prije početka epidemije) redovito posjećivala starački dom “Smiraj” kako bi korisnike ovog doma uveseljavala svojim recitalima, čitanjem priča i ostale tražene literature.

-Zapravo me na sve aktivnosti potaknuo članak u našim Ludbreškim novinama. Pročitala sam da Edita i Katerina odlaze čitati u Smiraj. Oduvijek sam željela nekome čitati i ukazala se prilika. Pridružila sam im se, a radost koju sam osjetila već pri prvom susretu jednostavno je bila motivacija da se aktivnost pretvori u nešto dugotrajnije – kaže nam Đurđa te dodaje kako to malo vremena za druge čini puno. Uz čitanje, okušala se i kao amaterska glumica. – Do toga je došlo sasvim spontano, za potrebe knjižnice bila je potrebna glumačka izvedba, pokušala sam, vidjela da mogu puno upamtiti, a sad se rado našalim da vježbam mozak protiv demencije – kaže Đurđa. Otkriva nam i kako je upravo u mirovini počela otkrivati svoje talente i sposobnosti. – Ranije nisam ni pomišljala da bih se mogla okušati u amaterskoj glumi, ali ako nešto ne probamo ne možemo znati odgovara li nam i možemo li se s tim nositi – rekla je Đurđa. Još za vrijeme radnog vijeka počela se uključivati u rad udruga, prvi volonterski angažman bio je u udruzi ‘Ludbreško sunce’. – Tražila sam u kojem segmentu mogu dati najviše od sebe, a gluma i čitanje pokazali su se kao moj smisao života – kaže Đurđa. U mirovini je 18 godina, a većinu vremena orijentirana je na društveno-koristan rad. – Smatram da u svojim godinama mogu mladima pokazati da smo i mi stariji korisni, da im možemo biti uzor i da nema potrebe bojati se ovih zlatnih godina jer to je prekrasan dio života – objašnjava Đurđa.

Redovito prati sva događanja u našem gradu, bilo kao posjetitelj ili aktivni sudionik.
-Sve to radim jer se na taj način osjećam posebno, volim taj volonterski rad jer on ispunjava. Ova zahvalnica samo mi potvrđuje da su ljudi prepoznali moj rad i zbog nje se osjećam počašćeno. Hvala svima koji su omogućili da i ja budem dobitnica Zahvalnice – zaključuje Đurđa.