Antun Matijašec s aktivnim dobrovoljnim darivanjem krvi započeo je na odsluženju vojnog roka. –Darivanju krvi pristupala je tada većina vojnika pa sam s njima krenuo i ja. – započinje svoju priču 62-godišnjak.

Po povratku iz vojske zaposlio se u Grafičaru gdje je nastavio s ovim humanim činom. –Darivali smo krv dva puta godišnje. Bila je to mogućnost da nekome spasite život, ali i prilika za međusobno druženje davaoca krvi. Tu moram spomenuti i Stanka Horvata koji je zaista znao privući ljude na ovakav tip humanosti. – kaže Antun i dodaje da kad jednom date krv i shvatite da ste na taj način spasili ili omogućili bolji život drugoj osobi, onda vas to tjera dalje i jedva čekate iduće davanje.

Potaknut time redovito se odaziva na pozive Crvenog križa i Odjela za transfuziju varaždinske Opće bolnice. Cilj mu je spasiti tuđi život, a pomaže darujući dio sebe. – Bila je situacija u kojoj se izvanredno tražila moja krvna grupa B+ za jednu djevojčicu i naravno da sam odmah uskočio. – kaže Antun.

Još jedan dodatan motiv za njegovo sudjelovanje u dobrovoljnom darivanju krvi  je i to što je bio dobrovoljac domovinskog rata. – Nagledao sam se svakakvih strahota i to me samo još dodatno potaknulo da donacijom svoje krvi pomognem nekome. Bilo je perioda u kojima sam  krv darivao i do četiri puta godišnje. –

Podatak o tome koliko je ukupno litara krvi darovao ga ne zanima. – Nije mi to uopće bitno i nikad se nisam ni trudio izračunati. – skroman je.

-Lijepo je dati krv. Pozdravljam sve darivatelje krvi  i one koji još to nisu, a postati će. Sve pozivam da daruju krv, ne samo kako bi pomogli drugima nego i radi kontrole vlastitog zdravlja. – poručuje Matijašec.

Više o tome, ali i o nagradama i zahvalnicama koje je Antun primio za svoju humanost moći ćete pročitati u tiskanom izdanju Ludbreških novina koje izlaze 23. prosinca!