Snažan potres magnitude 6,2 s epicentrom nedaleko Petrinje koji se 29. prosinca osjetio u cijeloj zemlji odnio je 7 ljudskih života, brojne stanovnike ostavio bez domova.
Velika tragedija koja se dogodila povezala je ljude diljem zemlje i gotovo odmah krenulo se u pomoć. Kao nadležna organizacija uključio se i Hrvatski Crveni križ, a među njima i Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg.

– Zasad smo šest puta bili na terenu. Obišli smo područje cijele Banovine. U prvom sam odlasku bila dio interventnog tima za psiho-socijalnu pomoć. Zatekli smo teško stanje, a osobno sam upućena na rad s djecom ponajprije zbog prijašnjeg radnog iskustva. Svi smo tih prvih dana tamo osjećali glavobolje, a moguć razlog je i stalno vibriranje tla zbog učestalih potresa u tom razdoblju – kaže nam Mirjana Jerbić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa te dodaje da je prvih dana vladao potpuni strah. – Stanovništvo je bilo zbunjeno, čas su osjećali sreću zbog spoznaje da su živi, čas tugu jer su ostali bez apsolutno svega – kaže M. Jerbić. Dodaje kako ju veseli spoznaja da je većina tamošnjeg stanovništva zbrinuta.

– Nažalost, nisu to idealni uvjeti, ali barem su na sigurnom. Do trajnijeg zbrinjavanja potrebno je proći vremena, prvenstveno pričekati smirivanje tla, ali i dolazak toplijeg vremena. Od onih prvih prizora koje smo tamo zatekli, razrušenih kuća iz kojih bi provirivalo božićno drvce i oprema za bebe, danas možemo reći da se život u onom kraju barem donekle vraća u “normalu” – kaže Mirjana Jerbić. Dodaje kako je na terenu i dalje tim psihologa i psihijatara. – Baš smo za posljednjeg obilaska posjetili Osnovnu školu Mato Lovrak koja je u poprilično dobrom stanju pa je tamo smješten tim osoba koje pružaju psihološku pomoć. Stariji još puno pričaju o potresu, a ono što je dobro jest da su se djeca polako počela okretati drugim temama. Za potrese imaju naziv – Veliki Medo i Mali Medo i uvježbani su kako u kojem postupati – kaže Mirjana Jerbić. Tijekom šest posjeta Banovini nakon dolaska u Petrinji dobili bi radne zadatke i prema njima dalje djelovali. – Nama je uopće teško zamisliti kako tamošnje stanovništvo živi. Jednostavno im nije bilo ni prije ovog potresa. Uvjeti života kakve mi imamo neusporedivi su s tamošnjim, a uz to ste okruženi i minskim poljima. Nailazili smo na kućanstva, srušene kuće, ali iz njih ljudi ne žele otići. Odlazili smo i na takve lokacije i pokušavali doprijeti do njih i odvesti ih na sigurno. Kad znate da idete na takvo mjesto svoju sigurnost zanemarujete jer imate cilj, a to je pomoći ljudima u nevolji – kaže M. Jerbić. Osvrnula se i na kritike na uključenost Crvenog križa u cijelu situaciju. – Prvih 48 sati uistinu je bilo teško koordinirati, ali obzirom da sam se i sama tamo nalazila moram reći da je prvi cilj timova stručnih službi bio izvući stanovništvo iz domova. Kad ste doma, na toplom, sigurnom i pred računalom ili uz pametni telefon najlakše je kritizirati, ali nažalost na terenu nemate puno vremena za razmišljanje već prvenstveno morate djelovati – objašnjava Mirjana Jerbić.

Timovi Crvenog križa osim podjele namirnica direktno u ruke korisnika pružaju pomoć stradalom stanovništvu u evakuaciji, pružaju prvu pomoć…
– Želim zahvaliti i svim našim volenterima, onima koji su s nama izašli na teren. Smatram da smo kao relativno malo društvo odradili veliki posao, a Ludbrežani su se ponovno dokazali kad je pitanju pomoć drugima. Prikupljeno je puno pomoći u sportskoj dvorani, a uz to su u šest navrata odlazili kombiji puni pomoći i sigurna sam da je svaka namirnica, higijenska potrepština, deka ili grijalica otišla u prave ruke – zaključuje Mirjana Jerbić.