Točno prije pedeset godina u Petrinji sudbonosno bračno ‘da’ iskazali su jedan drugome Marija i Hasan Murić. Upravo na dan vjenčanja ovo dvoje veselih i sretnih supružnika odlučilo je obnoviti zavjete u svome novom domu u Globočecu Ludbreškom. Zlatnom piru Murićevih pribivali su članovi njihove uže obitelji, zatim Marijina braća sa suprugama te susjeda Biserka sa svojom kćeri i unukom. Upravo je susjeda Biba ‘mladencima’ održala zdravicu i poželjela im još puno zajedničkih godina međusobnog poštivanja i razumijevanja. Za dvanaestero uzvanika slavljenici su angažirali i živu muziku, a baš kao i na svadbi rezala se i torta.
-Sreli smo se u Petrinji, tamo vjenčali i na noge digli dva sina Zorana i Igora. Za vrijeme Domovinskog rata bili smo primorani napustiti Petrinju i živjeli smo ovdje u Slokovcu. Po završetku rata vratili smo se natrag u Petrinju gdje smo živjeli sve do 2006. godine, a onda smo pronašli i kupili ruševnu kuću ovdje u Globočecu. Presudni događaj za našu odluku o trajnom preseljenju na ludbreško područje u Podravinu bilo je rođenje našeg unuka Mislava koji sada već ima 15 godina i kojega beskrajno volimo. Jako nam je lijepo u ludbreškom kraju jer su ljudi uglavnom dobronamjerni i vole pomoći – rekla je slavljenica Marija Murić.
Oboje slavljenika uživaju u svojim zasluženim mirovinama, a svoj zlatni pir proslavili su u svojoj novoj kući.
-Staru kuću koja je bila na ovome mjestu smo srušili do temelja, a novu smo napravili praktički sami uz pomoć sinova i prijatelja. Prije dvije godine kuću smo dogradili za starijeg sina Igora koji je pomorac na brodu, nije baš često kod kuće i zato se još više posvećujemo unuku Mislavu. Iako sam u mirovini ja još uvijek dodatno zarađujem radeći zidarske poslove tu u jednoj ludbreškoj firmi. Ljudi ovdje vole pomoći jedni drugima, a osim toga sin Zoran je bio odličan nogometaš pa ima puno prijatelja koji se međusobno druže i pomažu – rekao je slavljenik Hasan Murić.
Na fešti u obiteljskom domu Murićevih bilo je obilje hrane i pića. Pečeni odojak pripremili su dan ranije jer se mora konzumirati hladan. Janjetinu na ražnju, na dan slavlja, pripremao je Marijin brat Ivan. Drugi brat Josip bio je zadužen za piće kako nitko ne bi ostao žedan. Jedino nije bilo trećeg brata Đure koji živi u Splitu i koji je obećao da će doći sljedeći put kad se situacija s koronom popravi. A zašto taj ‘sljedeći put’ ne bi bilo već sljedeće godine?
