“BEZ GLAZBE NE IDE”

Marta Mihin osamnaestogodišnja je Ludbrežanka koja ima brojne interese, no jedan prevladava – glazba. Njen instrument je flauta, a ova je godina u tom aspektu za nju posebna. Naime, maturirala je na Srednjoj glazbenoj školi u Varaždinu koju je pohađala paralelno s gimnazijom. No, ajmo redom.

Martini počeci bili su, očekivano, u Osnovnoj glazbenoj školi Ludbreg.

-Kod kuće su se svi dosta bavili glazbom. Brat Petar koji je godinu dana stariji od mene prvi je krenuo u glazbenu škola, a nakon njega odmah i ja. Moram priznati da sam kao mala bila „crna ovca“ u obitelji, bez sluha, ritma i totalno nezainteresirana, ali kako sam krenula u glazbenu sve se to nekako brzo razvilo. Glazba je tako s vremenom postala moj najveći interese.- otkriva nam Marta.

U odabiru glazbenog instrumenta pomogla joj je intuicija.

– Puhači su me najviše zanimali pa se oko toga vrtio i moj odabir – ili flauta ili klarinet. Međutim, jedan ogledni sat kod profesora Slobodana Vađunca bio je dovoljan da me flauta fascinira i da se u konačnim odlučim za nju. – prepričava Marta i dodaje kako joj je školovanje u Osnovnoj glazbenoj školi Ludbreg jedno od najdražih životnih iskustava. Osim što je tamo stekla temelje za nastavak glazbenog obrazovanja stekla je i mnogo dobrih prijatelja s kojima se druži i danas. – Bilo mi je genijalno. Bila sam izuzeto zadovoljna s profesorom Vađuncem i profesoricom Prepelić, odlično smo se slagali. Na profesorov nagovor sam se uključila i u Puhački orkestar grada Ludbrega u kojem i danas sviram. Dakle već gotovo 9 godina. –

Nakon završetka šestogodišnje osnovne glazbene škole pred njom je bila odluka o tome želi li nastaviti obrazovanje ili ne.

-Bila sam malo neodlučna. Sa završetkom osnovne glazbene škole završavala sam i 7. razred osnovne škole tako da mi je ostala još jedna godina osnovnoškolskog obrazovanja. Tu sam onda napravila jednu kratku pauzu od flaute, međutim vrlo brzo sam shvatila da bez glazbe ne ide.-

Tako je već iduće godine paralelno s upisom na Prvu gimnaziju Varaždin, smjer prirodoslovno-matematički upisala i četverogodišnju Srednju glazbenu školu u Varaždinu gdje se družila s profesoricom Vlatkom Taborsky.

Usklađivanje obaveza bilo joj je, kaže, dosta naporno. – Nije mi bilo teško što se tiče učenja jer sam se dosta dobro snalazila, ali je ponekad bilo jako iscrpljujuće. Znala sam biti od 6 ujutro do 8 navečer u Varaždinu i dosta me to umaralo. –

Unatoč tome odradila je sve četiri godine i prošlog mjeseca održala svoj završni maturalni koncert. – Dugo sam ga pripremala i bio je odličan. To je stvarno vrhunac svakog glazbenog obrazovanja. Imala sam brojne nastupe u sklopu glazbenih škola međutim završni maturalni koncert ne može se mjeriti s tim. To je ipak nešto posebno. – otkriva.

Marta trenutno uživa u svom zasluženom odmoru.

Naime, kao što smo već spomenuli, ova godina za nju je bila puna uspjeha i sad je u fazi odmora i uživanja. Završila je Srednju glazbenu školu, održala završni koncert, zatim završila Prvu gimnaziju Varaždin te uspješno odradila maturu koja je mnogima predstavljala veliki problem. Naime, ove je godine čak oko 8800 učenika strukovnih škola i gimnazija palo ključne ispite na maturi – hrvatski jezik i matematiku. – Mislim da matura nije bila toliko nemoguća i da je uz malo poštene pripreme svakome zagarantiran barem prolaz. Neki su predmeti u odnosu na prošle godine bili teži, neki lakši, ali ništa drastično. Za toliki broj ne prolazaka ne bih krivila NCVVO, nego maturante. Ja ne poznajem maturanta koji je uz rad, pripreme i učenje pao maturu. – kaže Marta koja je zahvaljujući vlastitim odličnim rezultatima mature trenutno u procesu upisa na Medicinski fakultet u Zagrebu. – Medicina je kombinacija onog što volim i što će mi, nadam se, dobro ići. Volim prirodne predmete, dakle biologiju, kemiju, fiziku, a uz to volim raditi s ljudima tako da mislim da je to odličan odabir.– uvjerena je.

Unatoč skorašnjem preseljenju u Zagreb, Marta se nada kako će uspjeti zadržati glazbu u svom životu. – Imam u planu istražiti Zagreb čim preselim i čim se malo uhodam, da vidim što nudi u glazbenom smislu. Možda neki pjevački zbor ili nešto, vidjet ćemo. Za sada su mi želje nastaviti svirati u Puhačkom orkestru grada Ludbrega koliko ću sići i nastaviti pjevati u Pjevačkom društvu mladih „Trinitas“ Ludbreg čija sam članica već kojih 7 godina. „Trinitas“ je jedna odlična ekipa s kojom bih svakako željela nastaviti druženje. To mi je nekako najveći gušt, a dodatan plus je i što moj brat Petar Mihin vodi zbor.- kaže Marta. Nemamo što drugo dodati osim da „držimo fige“ da u tome i uspije.