);
Bendovi obilježili povijest ludbreške glazbene scene

Bendovi obilježili povijest ludbreške glazbene scene

Nikola Gadže, vođa i bubnjar grupe  “Kontrast Ludbreg”

Da je ludbreški kraj u razdoblju od 1970-ih do 2000-ih bio poznat po mnoštvu bendova zna većina srednjeg i starijeg stanovništva. Danas se oni pak mogu nabrojati gotovo na prste jedne ruke. O povijesti same glazbene scene na području Ludbrega i o tome kakav je utjecaj ona imala na društveni život tog doba razgovarali smo sa hodajućom enciklopedijom – Nikolom Gadže ili kako ga od milja zovu, Nidžom. Nikola se glazbom aktivno bavi već više od 50-ak godina, a veći dio svoje karijere proveo je i još uvijek provodi kao vođa i bubnjar grupe poznate pod nazivom Kontrast Ludbreg.

60-e: Doba limenih glazbi

Krajem 60-ih na sceni su djelovale većinom limene glazbe. Bile su tu skupine iz Malog Bukovca, Sesveta Ludbreških, Struge, Karlovca Ludbreškog, Hrženice, Preloga i druge. – U to vrijeme vrlo poznata je bila limena glazba Habeki koja je snimila mnoštvo autorskih podravskih pjesama i vokalno-instrumentalni sastav Križovljan koji je 70-ih snimio i ploču „Pećina je pukla“ popularnu u cijeloj bivšoj državi. Oni su nam tada bili kao neki orijentir odnosno uzor. – prisjeća se Nikola. Ansambl Habeki je bio vrlo popularan u razdoblju od 1960. do 1995. godine na čitavom podravskom području, a i šire. Svirali su i nastupali na različitim priredbama, svadbama, zabavama, a 1971. godine snimili su i muzičku špicu za dokumentarni  film ”Nek se čuje i naš glas”. VIS Križovljan osnovan je 1968. godine od strane članova koji su počeli svirati zajedno još 1957. godine. Bili su to Stjepan Borović, Ploh Franjo, Kunić Antun, Tomo Borović, Ivan Kelin i Mirko Kolak. Uz njih djelovao je i jedan jazz sastav iz Kućana Ludbreškog koji je prvi uveo harmoniku u glazbene sastave. To je, kaže Nikola, činilo osnovu za stvaranje benda.

Duhački orkestar “Habeki”

70-e: Nastaju bendovi koji ostavljaju dubok trag u našoj sredini

Što se okolice Ludbrega tiče, u to vrijeme djelovao je sastav Mladost. – Oni su bili iznimno dobar bend. Primjerice ako usporedimo, Križovljan je svirao notalno, točnije, a članovi Mladosti su bili više improvizatori. Oni su držali glazbenu scenu u Ludbregu, gotovo sve gaže bile su njihove, a mi smo uz njih pokušavali nešto naučiti. U današnjoj susjednoj općini Martijanec, točnije u Slanju, postojao je jedan isto tako jaki sastav koji je, možemo reći, bio mješavina Križovljana i Mladosti odnosno notalnog sviranja i improvizacije. Postojao je i bend u Dubovici te sastav pod nazivom Pakleni anđeli.  – prepričava Nikola.

Nakon što su članove Mladosti dostigle godine odnosno kada im je karijera bila već na zalazu nastaje novi sastav Old friends kojeg su činili Zvonko Novak – Lota, Marijan Horvatić – Ranč, Drago Hrelja – Capa i Antun Tkalec – Tuna.

-Tamo negdje 1974. godine počinje se stvarati mnoštvo bendova koji su bili kombinacija iskustva i mladosti što je bilo dosta dobro. Bili su to sastavi Atomi u kojima sam i ja svirao, zatim Belupo, Admirali koji su bili jako mladi sastav, ali su prvi počeli svirati Tešku industriju, Bijelo dugme i slično te grupa Castrum. – kaže Nikola. Ti sastavi vladali su glazbenom scenom do 80-ih godina kada je osnovana grupa Stop čiju su prvu postavu činili Slobodan Vađunec, Neven Bontek, Damir Henezi i sam Nikola Gadže. – Grupa Stop je zapravo bila preteća vrlo jake i kvalitetne grupe Linija 5 koja je ostavila dubok trag u našoj sredini. – prisjeća se Nikola i dodaje – Razišli smo se spletom okolnosti 1981. kada se osniva Kontrast u čijem sastavu sviram i danas. –

VIS “Atomi” 1977.

80-e: Velika popularnost bendova

U to vrijeme dolazi do još veće ekspanzije bendova. – Na sceni su vladali Kontrast, Belupo, Linija 5, Autostop, Akordi koji kasnije mijenjaju ime u Monroe, Slatka tajna i Kondori. To su bila najjača vremena što se tiče bendova, po svirci, po posjećenosti, ali i po zaradi. Kontrast i Linija 5 u to vrijeme bili su vodeći i poznati ne samo u Ludbregu već i u široj okolici, ali nikad nismo bili konkurencija jedni drugim jer smo apsolutno svi imali dovoljno posla. Svaka grupa imala je svoju publiku. Na mjesto na kojem smo imali nastup dolazili smo naravno nekoliko sati prije kako bismo postavili i uštimali opremu, a tamo bi nas već pred ulazom dočekala grupa ljudi koja je došla na vrijeme zauzeli prve redove. Bili smo popularni i imali smo svoje fanove. – kaže Nikola. Budući da jedni drugima nisu bili konkurencija što se tiče gaža i nastupa, postojala je druga vrsta nadmetanja, a to je bilo ono u opremi. – U to vrijeme, u bivškoj državi, nismo mogli kupovati neku kvalitetniju opremu već se u nabavku išlo većinom u Austiju, Švicarsku i Njemačku. Kontrast je ponovno bio vodeći u kvaliteti opreme. Prvi smo počeli nabavljati klavijature koje su imale najbolje imitacije puhača, zatim pojačala, gitare i ostalu kvalitetniju opremu. To je bilo jako bitno jer je s time rasla i kvaliteta samog benda. Najčešće smo kupovali u Leibnitzu, Gratzu i Münchenu i tamo su nas već trgovci dobro poznali. Jednom prigodom su nas pitali: Pa dobro koliko vi zarađujete da si možete priuštiti tako skupu opremu? – kroz smijeh prepričava Nikola. Najcjenjenija klavijatura u to vrijeme bila je ona u vlasništvu Slobodana Vađunec tadašnjeg člana Linije 5. Riječ je o Yamahi DX7 koja je imala najbolju brass kombinaciju i sve ostale efekte koji su se u to vrijeme tražili. – On je bio prvi koji je posjedovao Yamahu DX7 u cijeloj bivšoj državi, a nakon njega takva klavijatura stigla je i u Kontrast, a nabavio ju je naš klavijaturista Zlatko. Mi smo bili drugi koji smo je uvezli. – dodaje Nikola.

Da su 80-e uistinu bile zlatne godine bendova potvrđuje i informacija da je u to doba na području Ludbrega bilo aktivno čak 13 glazbenih sastava. – Neki su trajali kratko jer stvar je bila ovakva. Složio se bend od recimo petero ljudi od kojih je uvijek jedan odskakao po kvaliteti i on si je onda tražio drugi malo kvalitetniji sastav. Ako mu je dotadašnji bend našao zamjenu bilo je dobro, a ako ne razišli bi se. I to se konstantno tako dešavalo, ljudi su kružili od jednog do drugog benda.- prisjeća se Nikola te opet podsjeća da unatoč toliko broju bendova konkurencija i dalje nije postojala jer je posla bio za sve. – Od 80-ih godina pa sve do rata mi smo imali između 107 i 117 svirki godišnje. Tada se od glazbe moglo i živjeti. Kupovali su se instrumenti, auti, gradile su se kuće, jesmo zaradili, ali smo i radili. Nove godine, Uskrsi, Božići, Svete nedjelje…to su razdoblja u kojima su svi bili sa svojim obiteljima, a mi „mužikaši“ smo radili. –

Linija 5 i Ivica Šerfezi

 

„Svirali smo-svirat ćemo“

U to vrijeme, točnije 1986., nastala je smotra glazbenih sastava ludbreškog kraja pod nazivom Svirali smo – svirat ćemo. – U Čakovcu je djelovalo Udruženje muzičara LIRA. To je bila menadžerska firma koja je držala Sloveniju, Hrvatsku, polovicu Bosne i Makedoniju odnosno njihove najjače glazbenike, ali i nas lokalne bendove. Udruženje je svake godine organiziralo muzičarsku novu godinu. Tu se okupljao jako velik broj bendova i svaki je trebao odsvirati dvije do tri pjesme. Međutim, neki su to iskorištavala pa svirali i više od toga tako da mi ostali nismo stigli doći na red. Tu sad ja onda došao na ideju da nešto takvo organiziramo u Ludbregu. – prepričava Nikola. Svoju ideju iznio je Josipu Lopariću koji ju je odmah prepoznao. Njih dvojica su zajedno sa Zlatkom Hrelja-Capom i Marijanom Kramar-Kikijem krenuli u organizaciju. – Kiki je čak biciklom putovao za Bukovec kako bi animirao Habeke i objašnjavao im što i kako želimo napraviti.  – prisjeća se Gadže. Na prvoj smotri glazbenih sastava ludbreškog kraja okupilo se devet bendova: Kontrast, Linija 5, Belupo, Slatka tajna, Monroe, Kondori, Auto stop, Habeki i tamburaški sastav Zlatne strune iz Jalševca. – Posjećenost je bila ogromna. Čini mi se da je jedini posjećeniji koncert u kino dvorani bio onaj Plavog orkestra kada se rasturio cijeli parter. – dodaje Nikola. Smotra se održavala redovno sve do 1991. godine. – Početak rata je bio prvi razloga prekidanja smotre. Drugi razlog je bio taj što su pojedini članovi bendova zahtijevali novčanu nadoknadu za svoj nastup. Uz to što smo posjetiteljima pružili odličnu svirku, svake godine smo dovodili i jednog zabavljača. Na prvoj smotri to je bio Martin Sagner – Dudek, zatim Drago Bahun — Klopotec, Nino Vujičić, Smiljka Bencet — Regica, Mladen Šerment-Presvetli, Trpimir Vicković i drugi. Oni su naravno nešto i koštali. Tu je nastao problem jer su neki od članova bendova smatrali da je bolje da novce potrošimo na bendove, a ne na goste. To je bila kap koja je prelila čašu i ja sam odustao od organizacija.- prepričava Nikola.  Ipak, 2012. godine, Nikola Gadže je na ideju Andreje Horvat, direktorice Turističke zajednice Grada Ludbrega, povodom Svete nedjelje organizirao još jedno izdanje smotre „Svirali smo-svirat ćemo“ na središnjem gradskom trgu. – Skupio se pozamašan broj ljudi koje je to interesiralo. Nastupili su Kontrast, Belupo, Monro, Bossonogi i Kanta bend. – prisjeća se Nikola.

Ratne 90-e

Početkom rata, 1991., dolazi do zamračenja i prekidaju se zabave. – U četiri godine, koliko je trajao rat, došlo je od izmjene generacije. Oni koji su do tada bili zaduženi za organiziranje raznim zabava sada su se udali, oženili, dobili djecu i oni su se „izgubili“. Nove generacije koje su ih naslijedile jednostavno nisu znale kako organizirati nešto takvo i tu se zapravo počeo gubiti taj neki društveni život koji je u 80-ima bio na vrhuncu. Jedina aktivna ostala su vatrogasna društva, udruge žena i slična društva koja su ipak još to kako tako održavala. – kaže Nikola te dodaje kako je to jedan od razloga sve manjeg broja aktivnih bendova.

Za vrijeme rata nastala je i ideja o prikupljanju sredstava za pomoć vojnicima na bojišnici. – Čini mi se da je na ideju Josipa Loparića organizirana turneja „MUZIK AID LUDBREG“  u sklopu koje su bendovi održali desetak nastupa od Ludbrega pa sve do Virovitice, cijeli taj sjeverozapadni dio, a sakupljeni novac od prodaje ulaznica išao je za pomoć braniteljima. – kaže Nikola.

Nakon rata osniva se sastav Akcija kojeg su činili današnji gitarista popularnog benda Tragovi, Dejan Petričević – Zmija, zatim Sanjin Kramar, Roman Čurila, Kristijan Kiki Stančin i Zoran Zember. Osim njih pojavile su se i grupe Mediteran, Trio 100%, Trio boss koji kasnije prelazi u četveročlani sastav Bossonogi (preteća Tragova) te grupa Alin.

Početak 2000-ih bilo je razdoblje nastanka bendova koji djeluju još i sada pa je tako primjerice u okolici Ludbrega osnovana grupa Elmag danas poznata pod nazivom Family bend u čijem sastavu djeluju Danijel Jandrok, Matija Jandrok, Dražen Crkvenčić i Siniša Zadravec.

 -Danas je, nažalost, od svih tih bendova knjiga spala na dva slova. Moje osobno mišljenje je da bend čine minimalno 4 člana. Po tom nekom kriteriju ostao je samo Kontrast i Family bend. Postoje tu još i tročlani sastavi Trio 100% i Monroe, ali kao što sam rekao to su neki ajmo reći  polu bendovi. – kaže Gadže.

Na kraju razgovora zaključili smo da se popularnost ludbreških bendova na lokalnoj razini mogla paralelno usporediti sa popularnošću Prljavog kazališta, Parnog valjka i primjerice Bijelo dugme na državnoj razini. – Koliko su oni bili poznati na prostoru bivše države, toliko smo mi bili poznati na našem lokalnom području što nikako nije zanemarivo. – zaključuje Nikola.

error: Sadržaj je zaštićen !!
Skip to content