Krajem proteklog mjeseca održan je Recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” – Sv. Ivan Zelina 2020.
Recital se održava već 39 godina, a okuplja autore pjesama pisanih kajkavskim jezikom. Svaki autor se na prethodno raspisani natječaj može prijaviti s najviše šest dosad neobjavljenih pjesama.
Povodom Recitala tiska se i prigodni zbornik u koji su objavljeni najbolji radovi prema odluci članova stručnog ocjenjivačkog tijela Recitala.
Ove godine u zbornik su uvrštene 73 pjesme, a među njima i dvije pjesme našeg Ludbrežanina Aleksandra Horvata. Pjesma „Klanjec“ dobila je i nagradu Matice Hrvatske.
-Neje to prva nagrada, niti Oskar, tek je jedna od deset još bolših, ali je za moj kaliber i pesnički staž čist lepo veselje i vredni spomenek. Vupam verovati da bi Karlek bil ponosen na nas kajkavce, a mi ftiči kajkaviči se punog srca veselimo sakomu vetru v hrbet koji nam govori: dobro je, idemo dale, dok smo mi živi, živ je i kaj. Kak sam na recitalu nikaj ne trebal govoriti, se v ovi priliki zafalim sima radi kojih sam tu gde jesam vu tem kajkavskem svetu, posebno mojim kajkavskim putokazima i onima kaj mašeju kraj steze. I fala Zelini.- poručio je po domačem Aleksandar Horvat.
Pjesmu „Klanjec“ možete pročitati u nastavku.
KLANJEC
Zapel sem v klanjcu.
V breg idem žmefko.
Za menom čkomina,
prešlosti tmina,
v mojim tragima
raste kupina.
Gacije v nebu
mi zibleju želje.
Z klanjca gliboko
su mi previsoko,
dosegneju jih
samo misli i joko.
Živlenje se menje
ima križanja.
Za zbirat’ je kesno,
za okret pretesno,
nemreš z pota
ni levo ni desno.
Živlenje, te klanjec
kmični, turobni!
Kuražno čez njega,
napri prek sega!
Vleče me svetlo
na vrhu brega.
(A. Horvat, 2020.)
Foto: Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina/ Privatni album-Aleksandar Horvat
