U prepoznatljivoj plavoj košulji i marami, skupina entuzijasta već 20 godina djeluje pod nazivom Odred izviđača Ludbreg. Prepoznatljiv su i značajan dio lokalne zajednice, a kroz svoj rad razvijaju potencijal mladih kao samostalnih i odgovornih pojedinaca društva koji su uvijek spremni pružiti pomoć i podršku. Kao što kaže predsjednik ludbreškog odreda, Mladen Struški, izviđači su pokret, uvijek su u pokretu, ali su i način života.

– Upoznaju se novi prijatelji i usvajaju praktična znanja, na izletima upoznaje domovina, nacionalni parkovi, ljetuje se na moru, nekad i zimuje na planini. Mi u izviđačima u suštini ne palimo vatre, ne podižemo šatore, nego odgajamo djecu za rad i suradnju u malim grupama, da kroz igru i učenje u prirodi stječu korisna znanja i postanu samostalniji i odgovorniji. Zamijenili smo signalne zastavice ručnim radio uređajima, kurire objavama na društvenim mrežama i SMS-ima, prognozu vremena provjerimo na internetu, ali u stvari se izviđački život nije promijenio. A i šatori su nam i dalje oni stari, a bolji su od novo proizvedenih – kaže nam Mladen Struški, predsjednik Odreda izviđača Ludbreg.

Iako ove godine obilježavaju 20 godina postojanja, izviđači u Ludbregu zapravo nisu nikakva novost. – Izviđači su u Ludbregu i okolici uspješno djelovali dugi niz godina, a aktivnosti su stale koju godinu prije Domovinskog rata. Nakon 12 godina krenuli smo s novim odredom a većina nas osnivača imala je još kod kuće staru izviđačku uniformu, ali nam veličina više nije odgovarala. „Stari izviđači“ pozvali su prijatelje, doveli sad već i svoju djecu i na osnivanju novog odreda bilo nas je 35, za godinu dana 64, pa 77, čak u jednom trenutku i 111 – priča Struški i otkriva koje su razlike u izviđačima nekad i danas. – U nekim povijesnim razdobljima, a osobito u pojedinim izviđačkim organizacijama naglasak je bio na odgoju djece u vojnom duhu. Brojni izviđači tako su postali profesionalni pripadnici vojske, policije pa i specijalnih postrojbi koristeći i znanja stečena u izviđačima. I u domovinskom ratu sudjelovali su naši članovi a neki su od njih i poginuli u obrani domovine. Danas su izviđači u tom dijelu aktivnosti više usmjereni prema područjima prve pomoći, zaštite i spašavanja pa imamo razvijenu suradnju s MUP-om – Civilnom zaštitom i s Gorskom službom spašavanja. I nekad i danas uz brojna stručna znanja i sposobnosti izviđači su svojevrsna škola samostalnosti i odgovornosti mladih za buduće odgovorne društvene zadaće – objašnjava M. Struški i dodaje zašto uopće postati članom – Izviđači su najbrojnija i najljepša organizacija mladih na svijetu, pa ako je preko 50 milijuna njih odlučilo da budu izviđači… U izviđačima se učimo radu i suradnji u maloj grupi pod vodstvom odraslijih i iskusnijih, komunikaciji i razumijevanju, vještinama organiziranja i vođenja, planiranju i ostvarivanju dogovorenog, snalažljivosti i samostalnosti u rješavanju problema. U izviđačima dopunjavamo školu i obitelj u pripremama mladih za kasniji samostalni život i to često u onome što će im uz završenu školu i fakultet trebati za gotovo svako buduće bolje plaćeno i odgovornije radno mjesto – kaže Struški.

No izviđači spadaju u neformalnu skupinu obrazovanja. Kroz praktična iskustva izviđači se pripremaju za svakodnevni život. Stoga se od njih očekuju i neka znanja. – Probajmo objasniti što netko mora znati i kakav mora biti da bi bio izviđač: pripremiti i zapaliti vatru, spremiti bar 3 jednostavna jela, znati postaviti tri tipa šatora, urediti šator i izviđački logor za višednevni život i rad, znati vezati i primjenjivati 3 skupine čvorova, pravilno koristiti izviđački alat i pribor, osmatrati i izrađivati skice terena, izviđati, orijentirati se i kretati prema kompasu i karti, znati pružiti prvu medicinsku pomoć i primjenjivati mjere zaštite i spašavanja u prirodi. Izviđač je onaj koji uvijek mora biti pripravan za nova znanja i aktivnosti. Mora postati samostalan i odgovoran za sebe, a prema drugim izviđačima se odnositi kao prema braći i sestrama u obitelji. Uvijek mora pomagati drugima, poštivati starije i štititi mlađe i slabije. Izviđačem se postaje s navršenih 9 ili 10 godina, prvim korakom, onim najljepšim i najsvečanijim trenutkom kada davanjem izviđačkog zavjeta postaje izviđačica ili izviđač. A onda s prvim pakiranjem ruksaka, prijeđenim kilometrom na izletu, prvom noći pod šatorom koju prekine buđenje za odlazak na stražu, postaje se pravi izviđač. Ima tu i puno izviđačkih igara, zabave, a i slobodnog vremena za druženje jer su još mali… Odred izviđača Ludbreg trenutno ima dvadesetak stalno aktivnih članova. Brojka bi bila nešto veća no prošle jeseni nisu upisivali nove članove smatrajući da je atraktivnije upisivati u proljeće. – O ovogodišnjem proljeću radije ne bismo pričali, kao da ga nije bilo. Preko osamsto mladih se kroz 20 godina uključivalo u izviđače, no kako se pravim izviđačem u stvari postaje nakon najmanje godinu dana sudjelovanja u aktivnostima, broj stvarno aktivnih i dvostruko je manji. Nije uvijek lako biti izviđač, ali ako se želi uspjeti treba puno vremena, znanja i truda – kaže M. Struški.

Iako tri mjeseca nisu imali nikakve aktivnosti jer su poštivali i poštuju i dalje sve epidemiološke mjere koje su propisane za škole pa tako i izvanškolske aktivnosti uspjeli su organizirati manje logorovanje uz stroge uvjete za grupna putovanja i prema mjerama koje vrijede za auto kampove. Održavaju i povremene sastanke, ali oprezno i samo na otvorenom prostoru. I kao i svi čekaju bolju situaciju, a pritom i planiraju. – Željeli bismo organizirati kraću ekspediciju izviđačkih voditelja krajem kolovoza u Park prirode „Lastovsko otočje“ i jesenske upise u izviđače. Buduće jesenske aktivnosti radije ne bi najavljivali jer ćemo biti više razočarani ako ih zbog poznatih razloga ne bude. Vidimo da drugi već planiraju aktivnosti za 2021. godinu smatrajući ovu uglavnom izgubljenom – kaže Struški. Vrlo nepovoljna situacija za avanturiste koji su kroz 20 godina djelovanja posjetili sve nacionalne parkove u Republici Hrvatskoj, Sjeverni Velebit, Risnjak, Paklenicu, Brijune, Kornate, Plitvička jezera, Mljet i Krku.

– Od parkova prirode bili smo jednom ili više puta na Medvednici, Velebitu, Biokovu, Lastovskom otočju, Papuku, Vranskom jezeru, Učki, Žumberku – Samoborskom gorju, posjetili smo špilje Vrelo i Lokvarku, puno puta planinarili po Kalniku, Ivanščici, Strahinjčici, Kuna gori, Ravnoj gori, Skradskoj gori, Bilo gori, Snježniku, Cesargradskoj gori… Od gradova bili smo od Dubrovnika do Osijeka ali najbolje je u Samoboru, na kremšnitama. Od naših otoka bili smo na Krku, Pagu, Zlarinu, Lastovu, Mljetu, a na Murteru smo bili preko 20 puta. Logorovali smo u Pirovcu, u Kraljevici, 17 puta u Tisnom, bili smo na zimovanjima u Glogovcu, na Kalniku, Ham Pokojcu, Ravnoj gori, Belcu… Bili smo na zborovanjima i smotrama hrvatskih izviđača u Koprivnici, Osijeku, Zagrebu, Krapini, Kamanju, Donjoj Bistri. Nismo do sada nijednom bili u inozemstvu, ako ne računamo više prolazaka kroz Neum – kaže Mladen Struški koji je svih ovih godina važna karika Odreda izviđača. Ove godine primio je i Nagradu Grada Ludbrega koja je sigurno dodatan poticaj za nastavak aktivnosti. – Nakon Plakete Grada Ludbrega Odredu izviđača Ludbreg pred 10 godina, i ovu nagradu smatram zajedničkim priznanjem svima koji su dio svoga života proveli u izviđačima. Izviđači nisu pojedinačna disciplina, kako bi to rekli sportaši. Zahvaljujem roditeljima, školama, Gradu Ludbregu, sponzorima i prijateljima, izviđačkim voditeljima i onima koji više nisu s nama, a zbog kojih ova lijepa izviđačka priča u našem gradu i dalje traje – zaključuje Mladen Struški.

Ljetna logorovanja

Izviđačka godina završava ljetnim logorovanjem na kojem se praktično primjenjuju sva usvojena izviđačka znanja.

– Na more dolazimo na prazan teren i u približno 2–3 sata moramo podići šatore za po 2 do 3 izviđača, namjestiti ih madracima, postaviti kuhinju, blagovaonu i urediti logor za svakodnevni život i rad. Buđenje je u 7.30 sati, već godinama s pjesmom „Ribari“, nakon jutarnjih obaveza i doručka su 2 sata nastave, dakako na terenima u prirodi, zatim je odmor i kupanje. U 13 sati je ručak, pranje suđa pa odmor, aktivnosti na vodi i kupanje a prije večere je još jedan sat nastave, obično priprema svojevrsnih izviđačkih ispita koje zovemo vještarstvima, a koja su uvjet da bi izviđač stekao viši stupanj znanja (koje se potvrđuje osvajanjem značke u obliku brončanog, srebrnog ili zlatnog javorovog lista).  Na primjer, za vještarstvo plivača treba isplivati oko 100 metara s tri stila, plivajući nositi suhu majicu, zatim je u dubokoj vodi obući i svući, na kraju izroniti kamen s manje dubine. Na večer je slobodno vrijeme za zabavne aktivnosti, kratki kviz, odlazak u grad, noćno kupanje… – pojasnio je Mladen Struški. Na logorovanju je ove godine prvi puta bio i Teo Jug, koji će najesen krenuti u 4. razred Osnovne škole Ludbreg – Izviđač sam godinu i puno sam u tom razdoblju naučio, od čvorova do postavljanja šatora. Logorovanje je prošlo super i veselim se novim putovanjima – rekao nam je Teo. Anamarija Kapusta iz Svetog Đurđa najesen će krenuti u osmi razred, a članica je Odreda izviđača Ludbreg već četiri godine – Puno sam toga već naučila u izviđačima, ali i puno putovala. Najljepše je naravno na moru, logorovanje s izviđačima puno je zanimljivije od ljetovanja s roditeljima. Na logorovanju imamo i dežurstva, ocjenjuje nam se urednost šatora, ali ima i vremena za kupanje, društvene igre i razgovor s prijateljima – rekla nam je Anamarija.

Mlađi izviđači obično očekuju da će logorovanje biti napornije, noći mračnije, da se puno radi i uči i ugodno se iznenade da je logorovanje u najvećoj mjeri vrijeme druženja i prijateljstava, igre i zabave na moru. – Roditelji ih ne zovu (pre)često, ionako je svaki zanimljivi događaja za par minuta objavljen na društvenim mrežama. To je dobro, da mali izviđač ne misli da roditelji nemaju povjerenja u njega. Posljednjih godina na logorovanja idu samo izviđači nakon jednogodišnje pripreme. No, poneki mali izviđač ili izviđačica, ako je prvi put na logorovanju, možda će se iznenaditi što tamo ne trče svi da udovolje svakoj njegovoj želji, već da se, naprotiv, postavljaju i neki zahtjevi, ali i takva se djeca prilagode situaciji već nakon 2-3 dana i uživaju s ostalima – kaže Mladen Struški i poručuje: – Uspješna prilagodba na nove uvjete veliki je korak u stjecanju samopouzdanja i samostalnosti.-